srijeda, 11. lipnja 2014.

Uvin čaj djeluje štetno na srce

Prirodni lijekovi za infekcije mokraćnih puteva
Infekcije mokraćnih puteva su veoma čest problem, posebno kod žena. Danas postoji veliki broj lijekova koji se koriste za liječenje urinarnih infekcija. Lijekovi ponekad imaju neželjene i štetne efekte. Priroda nam poklanja cijeli niz preparata koji se mogu koristiti za pomoć kod infekcija mokraćnih kanala. Najveći broj lijekova se prave iz ekstrakcija ljekovitih biljaka.



Prije korištenja prirodnih lijekova obavezno je potrebno posjetiti ljekara, uraditi nalaze urina i urinokulture. Ljekar će donijeti odluku da li je potrebno uraditi neke dodatne pretrage.

Postoji veliki broj biljaka koje povoljno djeluju na bubrege i mokraćni sistem.  Najčešće se koriste biljke koje povećavaju lučenje mokraće, odnosno imaju diuretički efekat. Mnoge od njih istovremeno imaju antiseptičko i antibakterijsko djelovanje.  To su uvin čaj, breza, preslica, kopriva, zečiji trn, kukuruzna svila, brusnica , majčina dušica, šipurak i troskot.

Zavisno od vrste oboljenja bubrega, preporučuju se i određeni biljni čajevi. Kod nas je dosta poznata Brojsova mješavina čaja za bubrege, koja se dugo vremena  koristi za čišćenje bubrega i cijelog tijela. Ova mješavina se pravi od koprive, kantariona, troskota i preslice. Brojsov čaj je dobar za kamence u bubrezima i ciste bubrega. Istovremeno detoksicira cijelo tijelo. Ovaj čaj ubrzava rad bubrega i ne treba ga koristiti duže od dvadeset dana.

Čajeve koji povećavaju mokrenje ne treba dugo koristiti i povremeno treba napraviti pauzu. Kod pacijenata koji imaju pijesak i kamence u bubrezima obično se koristi čaj koji je kombinacija listova breze i koprive, hmelja, šipka i troskota. Ponekad se navedenoj mješavini dodaje i malo vrkute koja umiruje bolove i spazam mišića.

Prije korištenja čaja potrebno je obaviti ljekarski pregled i ukoliko postoji mogućnost utvrditi o kojoj vrsti kamenaca se radi (oksalati, karbonati), pa shodno nalazu koristiti čajeva za otapanje bubrežnih kamenaca.




Ukoliko Vaš nalaz mokraće pokazuje proteine, leukocite i druge patološke materije, preporučuje se čaj od ivanjskog cvijeća ili broćike. Obavezno prije upotrebe treba posjetit ljekara.

Kod bakterijskih infekcija mokraćnog  trakta, kao što su infekcije  ešerihijom koli, streptokokom i stafilokokom osim konzumiranja diuretičkih čajeva, preporučuju se i čajevi koji imaju antiseptičko  i antibakterijsko djelovanje. To su uvin čaj, brusnica,  kunica, majčina dušica i konjogriz.

Brusnica je poznata u narodu kao crvena borovnica, a za liječenje mokiraćnih infekcija  se koristi više njen list, nego plod. Plod brusnice zbog visokog sadržaja vitamina C povećava kiselost sluznice urinarnog trakta, što pogoduje razvoju bakterija. List brusnice ima isti sastav i  slično djelovanje kao list uve, jer uništava bakterije kao što je ešerihija koli. Jedina razlika između ove dvije biljke je u komponenti trijeslovini, koji sadrži list uve, dok ga list brusnica ne sadrži. Trudnice  treba da budu oprezne sa korištenjem uvin čaja, je rmože izazvati kontrakcije materice ukoliko se konzumira u većim količinama.

Trijeslovina djeluje štetno na bubrege, ali i na još neke organe, pa se ne preporučuje ljudima koji imaju problema sa srcem.Čist uvin čaj ne treba piti duže od sedam dana.
Za razliku od lista uve, čaj od lista brusnice, može se konzumirati neograničeno, jer nema tih neželjenih efekata

Bakterijske infekcije urinarnog trakta mogu se uspješno liječiti čajem od lista breze u koji se doda malo sode bikarbone, što ima antiupalno, antiseptičko i antibakterijsko djelovanje i stvara nepovoljnu baznu sredinu u mokraćnim putevima, koja uništava bakterije.

Čaj od ploda brusnice se koristi uvijek poslije antibiotika u liječenju  bakterijske upale mokraćnih kanala. Brusnica stimuliše imunitet organizma, a istovremeno stvara i zaštitni sloj, čime spriječava ešerihiju koli da se naseljava u mokraćnim kanalim.  Ovaj čaj treba korstiti kao preventivno sredstvo.

Nikada nemojte na svoju ruku posezati za antibioticima. Napravite ljekarski pregled i pretrage mokraće. Prirodni lijekovi su vrlo efikasni kada su u pitanju infekcije mokraćnih puteva.. Česta upotreba antibiotika je opasna, jer dovodi do stvaranja rezistentnih sojeva, tako da antibiotici prestaju biti djelotvorni. Kod duge upotrebe antibiotika postoji mogućnost razvoja gljivične infekcije kandidom. Korištenje antibiotika treba da svedete na najmanju mjeru. Koristite preparate koji popravljaju imunitet. Nemojte pretjerivati sa prirodnim preparatima. Dugotrajna upotreba koprive može izazvati koprivnjaču. Česta konzumacija uvin čaja može izazvati srčane smetnje.
Ponekad umjesto kafe napravite sebi šolju čaja od brusnice.



srijeda, 30. travnja 2014.

Šta smiju jesti bubrežni bolesnici?

Kod oboljenja bubrega posebna pažnja se mora posvetiti ishrani. Pravilnom dijetom može se značajno usporiti propadanje bolesnih bubrega i početak hemodijalize. 
Osobe koje imaju bolest bubrega ne smiju jesti hranu bogatu kalijem, jer to može biti opasno po život. 
Bolesni bubrezi nemaju sposobnost da pravilo eliminišu kalijum iz tijela. Visoke vrijednosti kalijuma u tijelu mogu izazvati smrtonosne poremećaje srčanog ritma. 



Svaka osoba koja ima dijagnozu bubrežne bolesti se pita šta treba da jede, kako bi usporila oštećenja bubrega i spriječila dijalizu?

U nastavku slijedi spisak namirnica koje su štetne za bubrege:


Ishrana za bubrežne bolesnike mora biti pažljivo planirana i kontrolisana. 
Ljudi koji boluju od bubrežnih oboljenja (akutna ili hronična bubrežna insuficijencija, povećane vrijednosti uree i kreatinina u serumu) moraju imati prilagođen režim ishrane koji neće dodatno opterećivati njihove bubrege,  niti pogoršavati osnovno oboljenje. 

Osnovni cilj prilagođene ishrane za bubrežne bolesnike je smanjen unos proteina, smanjen unos soli i tečnosti, kako bi se smanjilo optrećenje oboljelih bubrega. 

Unos proteina se mora ograničiti na oko 40 g na dan. 

Hrana za bubrežne bolesnike 
Bubrežni bolesnici mogu jesti slijedeće namirnice: piletina, puretina, neslani mladi sir, riba, bjelance, jogurt od obranog mlijeka. 
Dnevni unos energije treba da dolazi pretežno iz ugljenih hidrata i to složenih ugljenih hidrata.
Za bubrežne bolesnike preporučuju se: kukuruz, kukuruzni hljeb, tjestenina, neslani keks, riža.
Povrće koje treba da jedu bubrežni bolesnici obuhvata: kupus, tikvice, kelj, karfiol, krastavac, mahune, mrkva, cvekla, zelena i crvena paprika, pečeni krompir, crni i beli luk.
Voće koje smiju jesti bubrežni bolesnici obuhvata: kruške, jabuke, narandže, jagode, grožđe, maline, kupine.

Hrana za bubrežne bolesnike treba da se priprema  bez dodatka soli, pa je preporučljivo da se kao začin koriste začinske biljke. 
Kod pacijenata kod kojih nema smanjenog izlučivanja mokraće i kod kojih ne postoje otoci i povišen krvni pritisak, može se dozvoliti umjereno korištenje soli. 

U slučajevima povećanih vrijednosti kalijuma u serumu, isključiti iz ishrane namirnice bogate kalijumom kao pto su:  paradajz, špinat, blitva, leća, pasulj, banane, suhe smokve, kajsije. 

Namirnice koje moraju biti isključene iz ishrane su: industrijske supe (supe iz kesice), kocke za supu, suhomesnati proizvodi, konzervisani proizvodi, alkoholna i slatka gazirana pića. 


nedjelja, 23. ožujka 2014.

Dijeta za bubrežne bolesnike

Celer, rotkvica  i brusnice su zdravi za bubrege
Celer, daikon, hren i rotkvice snažni su 'čistači krvi' koji su prijateljski naklonjeni prema vašim bubrezima. Navedene biljke mogu sačuvati zdravlje vaših bubrega.
Osim redovne konzumacije ovih biljaka za  zdrave bubrege je potrebno ograniči unos soli, procesiranog mesa i zaslađenih napitaka. Ovim postupcima značajno smanjujete rizik od  nastanka bubrežnih kamenaca



Bubrezi su parni organi koji oblikom podsjećaju na grah, a veličine su muške šake. Ovi organi imaju savršen mehanizam za procesiranje najrazličitijih tvari, a zadatak im je održavanje krvi čistom od otrova.
Svakodnevno putem  mokraće eliminiraju otpadne tvari i vodu. Funkcija bubrega je neobično važna,  jer ako posustanu u svojoj zadaći, otpadne tvari se nakupljaju u krvi i izazivaju uremiju.


Kroz bubrege svakodnevno prolaze i važne tvari poput elektrolita i minerala. Bubrezi održavaju njihovu ravnotežu. Bubrezi donose odluku  koliko će se natrija, kalija i fosfora zadržati u tijelu, a koliko će se izlučiti.

Bubrezi osim regulacije ravnoteže vode i elektrolita imaju i neke dodatne funkcije kao što su: otpuštanje tri vitalna hormona, važna za sintezu crvenih krvnih stanica, sudjeluju u regulaciji arterijskog  krvnog pritska i održavanju optimalne razine kalcija u organizmu. Ravnoteža nevedenih tvari neophodna je za optimalno zdravlje.

Zdravi bubrezi imaju veliku rezervnu sposobnost i bez problema podnose i najnezdraviju prehranu, te mogu eliminirati velike količine štetnih tvari. Međutim, svaki organ u tijelu ima svoje granice. Ukoliko terorišete svoje tijelo svaki dan i ukoliko u vašoj porodici postoje osobe sa bolesnim bubrezima, morate biti jako oprezni. Morate čuvati svoje bubrege, paziti na prehranu i redovno kontrolisati njihovu funkciju. Veliki broj bubrežnih bolesti je nasljedan.
Ukoliko bubrežna funkcija počinje da pada, nastaju  različiti problemi. Naime, tada bubreg ne može više tako učinkovito izbacivati sve štetne tvari koje nastaju u našem tijelu pa je neophodno pomoći mu u vidu prilagođene prehrane.

Hrana koja je nepoželjna za vaše bubrege
Iako je svaka osoba posebna biohemijska individua, postoje određeni nutrijenti na koje treba obratiti pažnju kada se radi o zdravlju bubrega.  Prvenstveno se mora  kontrolisati unos bjelančevina i fosfora u prehrani, ali i obratiti pažnju na natrij i fosfor. Pametno je plan prehrane kreirati u suradnji s liječnikom ili nutricionistom. Ipak, određene izmjene u vašoj prehrani morate napraviti sami.

Prije svega potrebno je ograniči količinu proteina u ishrani, jer će ti  pomoći u smanjenju produkcije otpadnih tvari. Ukratko rečeno, manje je opterećenje bubrega, što čuva njihovu rezervnu sposobnost.  Koliko proteina svakodnevno smijete  unositi zavisi od  ozbiljnosti stanja, no svakako povremeno trebate birati životinjske namirnice poput mesa, ribe, jaja, mlijeka i mliječnih proizvoda, jer one osiguravaju sve aminokiseline potrebne organizmu. S mlijekom i mliječnim proizvodima ipak ne treba pretjerivati zbog visoke razine fosfora.

Ravnoteža kalcija i fosfora u organizmu važna je za održavanje zdravih kosti i zuba. No, ukoliko bubrezi ne rade optimalno, fosfor se može gomilati u krvi i uzrokovati ''izvlačenje'' kalcija iz kostiju. Dodatno, visoka razina fosfora može izazvati brojne tegobe, poput boli u kostima i mišićima, te oštećenja srca i pojave životno opasnih aritmija. Stoga je nužno ograničiti unos namirnica bogatih fosforom poput mesa, orašastih plodova, sjemenki, mahunarki, te mlijeka i sira. Brojni gazirani napitci, obiluju fosforom pa je nužno zaboraviti na njih.

Natrij u prehrani najvećim dijelom dolazi iz kuhinjske soli. Ograničenje unosa soli pomaže u kontroli krvnog pritiska i sprječava zadržavanje (retenciju) tekućine u organizmu. Procesirana i konzervirana hrana također sadrži veće količine natrija, te je stoga važno obavezno čitati deklaracije na proizvodima. Neke mineralne vode mogu biti bogate natrijem. Ukoliko je  je natrij vezan za bikarbonate nema nepovoljan utjecaj na arterijski krvni tlak. Naprotiv, mineralne vode bogate bikarbonatima imaju dokazano povoljno djelovanje na krvni tlak.

Bolesni bubrezi ne mogu efikasno eliminisati kalij što dovodi do njegovog prekomjernog nakupljanja u krvi. Povećan kalij je najveća opasnost kod oboljenja bubrega. Povećan kalij ugrožava vaš život i može dovesti do smrtonosnih poremećaja srčanog ritma. Povećan kalij je jedan od faktora zbog kojeg osobe sa zatajenjem bubrega idu na hemodijalizu.

Banane, narandže, krompir i paradajz su snažni izvori kalija, no sadrži ga i drugo voće i povrće u većim ili manjim količinama, stoga je nužan oprez pri kompoziciji jelovnika.

Važan dio prehrane čini adekvatan unos tekućine. Zdravim bubrezima ne predstavlja nikakav problem ako osoba dnevno popije dvije do tri litre vode. Naprotiv, voda je neophodna za normalan rad bubrega i za uklanjanje otrova. No, suprotno situaciji kod zdravih osoba, kod osoba sa oboljenjem bubrega mora se smanjiti i kontrolisati  unos tekućine i elektrolita.