subota, 20. listopada 2012.

Tumor prostate i rak prostate


Uvod
Rak prostate je česta pojava, premda njegov pravi uzrok nije poznat. Kada se tkivo prostate uzeto prilikom hirurškog zahvata na prostati ili pri obdukciji (autopsiji) ispituje pod mikroskopom, otkriju se stanice raka u 50% muškaraca starijih od 70 godina a u praktički svih ljudi starijih od 90 godina. Većina tih rakova nikada ne uzrokuje simptome, jer se vrlo polako šire. Međutim, u nekim slučajevima rak prostate raste prodornije i širi se po cijelom tijelu. Premda manje od 3% muškaraca sa tom bolešću od nje umre, rak prostate je još uvijek drugi najčešći uzrok smrti od raka među američkim muškarcima.


Simptomi
Općenito rak prostate napreduje polako i ne uzrokuje simptome sve dok ne dođe u uznapredovali stadij. Katkada se pojave simptomi slični onima BHP (benigne hiperplazije prostate), uključujući poteškoću pri mokrenju i potrebu čestog mokrenja. Ti simptomi nastaju zbog toga što stanice raka djelomično zatvore protok mokraće kroz uretru (mokraćnu cijev). Kasnije rak prostate može uzrokovati krvavu mokraću (hematurija) ili naglo zadržavanje mokraće (retencija urina).
U nekim se slučajevima rak prostate ne dijagnosticira sve dok se ne proširi (metastazira) u kost, obično u karlicu (zdjelicu), rebra i kralješke, ili bubrege, dovodeći do zatajenja bubrega. Rak kosti je često bolan i može u dovoljnoj mjeri oslabiti (nagristi) kost da dovede do preloma. Nakon što se rak proširi, česta je anemija. Rak prostate se širi u mozak, uzrokujući epileptične napade, zbunjenost i druge duševne i nervne simptome.
Dijagnoza
Kako je rak prostate tako čest, mnogi ga doktori u ranom stadiju dijagnosticiraju pretraživanjem (skriningom), kada se rak još uvijek može izliječiti. Najbolji način pertraživanja takvoga raka je napraviti jednom godišnje rektalni pregled prstom (digitorektani pregled) i krvni test. Prilikom rektalnog pregleda prstom, doktor pipa prostatu. Ako osoba ima rak prostate, doktor može često napipati čvorić. Krvna pretraga mjeri razinu antigena specifičnog za prostatu (PSA), tvari koja je obično povišena u ljudi sa rakom prostate, ali može biti povišena (obično u manjoj mjeri) i u ljudi sa BHP-om (benignom hiperplazijom prostate). Tim se testom ne otkrije oko jedne trećine raka prostate (lažno negativni rezultat), a u oko 60% slučajeva ukazuje na rak, a raka nema (lažno pozitivni rezultat).
Premda skrining povećava vjerojatnost ranog otkrivanja, može dovesti i do skupih i nepotrebnih dijagnostičkih pretraga i liječenja napravljenih na temelju lažno pozitivnih rezultata. Neke udruge, kao što je Američko društvo za rak i Američko urološko udruženje, preporučuju za otkrivanje raka godišnje testiranje na PSA, dok druge organizacije, kao što je Nacionalni institut za rak, ne podržava pretragu krvi na PSA kao test za skrining.
Ako doktor napipa čvorić, prostata se može dalje pregledati UZ-om, pretragom koja koristi zvučne valove. Ako UZ nalaz ukazuje na sumnjivi čvor, doktor obično uzme nekoliko uzoraka tkiva iz prostate (biopsija prostate). Prije uzimanja uzorka osobi se daje samo lokalni anestetik i postupak ne zahtijeva hospitalizaciju. Uzorci tkiva se pregledavaju pod mikroskopom i mogu  se podvrgnuti biohemijskim testovima. Te pretrage mogu pomoći u određivanju je li rak prodirućeg tipa koji će se vjerojatno brzo širiti ili se radi u tipu koji obično raste i širi se polagano. Oni ukazuju i na to koliko je rak proširen unutar prostate. Metastatske tumore u mozgu mogu otkriti Rtg pretrage ili scintigrafija kostiju.
U određivanju vjerovatnog toka raka i najboljeg liječenja doktoru mogu pomoći dvije značajne stvari:
•           Koliko se rak proširio. Ako je rak ograničen samo na mali dio prostate, općenito će proći mnogo godina dok se ne proširi na područja oko prostate a zatim u kost i druge dijelove tijela.
•           Kako maligne stanice izgledaju. Stanice raka prostate koje su pod mikroskopom iskrivljene sklone su bržem rastu i širenju.

Liječenje
Liječenje može ozbiljno utjecati na čovjekov način života. Veliki hirurški zahvat, zračenje i lijekovi za rak prostate često uzrokuju impotenciju i mogu dovesti do nemogućnosti zadržavanja mokraće (inkontinencija). Liječenje pruža manje prednosti muškarcima iznad 70 godina nego mlađima, jer je za starije muškarce vjerojatnije da će umrijeti od drugih uzroka. Mnogi muškarci sa rakom prostate, naročito stariji sa rakom u ranom stadiju koji polako raste, odluče da je najbolje čekati i pratiti razvoj bolesti.
Kada muškarac i njegov doktor odluče da je liječenje potrebno, vrsta liječenja ovisi o proširenosti bolesti. Rak koji je ograničen na prostatu često se može izliječiti hirurškim uklanjanjem prostate ili zračenjem. U seksualno aktivnih muškaraca sa nekim tipovima raka, može se primijeniti hirurški postupak nazvan radikalna prostatektomija koja sačuva potenciju. Taj postupak, koji štedi nerve, sačuva seksualnu potenciju u oko 75% bolesnika. Manje od 5% bolesnika postane inkontinentno. Međutim, manja je vjerojatnost da će postupak biti uspješan pri prodirućim (agresivnim) tipovima raka, a nema vrijednosti kod tipova raka koji su se proširili izvan prostate.
Radioterapija (zračenje) se može koristiti za liječenje raka koji je ograničen na prostatu. Može doći u obzir i kada je rak zahvatio tkiva izvan prostate, ali se nije proširio u udaljene organe. Zračenje se provodi snopom zraka ili radioaktivnim usatkom smještenim u prostatu.
Uznapredovali metastatski rak prostate se ne može izliječiti, ali se često simptomi mogu ublažiti. Kako mnogi tipovi raka prostate ovise o testosteronu, liječenje kojim se blokiraju učinci tog hormona usporava rast tumora. Oko 80% muškaraca sa rakom prostate dobro reagira na liječenje koje blokira te učinke. Jedan od načina njihovog blokiranja je uzimanje nekih lijekova, kao što je leuprolid. Međutim, to liječenje uzrokuje značajne promjene u muškarčevu tijelu, uključujući smanjeni libido, impotenciju i povećanje grudi (ginekomastiju). Osim toga u oko jedne trećine muškaraca sa uznapredovalom bolešću unutar jedne godine stanice raka postanu otporne na takvo liječenje.
Uklanjanje oba testisa (obostrana orhidektomija) znatno smanjuje razinu testosterona, ali zbog fizičkih i psihičkih učinaka nekim je muškarcima taj postupak neprihvatljiv. Ipak, on je djelotvoran, ne zahtijeva ponavljana liječenja, jeftiniji je nego terapija lijekovima i ne zahtijeva boravak u bolnici.
Bolni rak kostiju koji ne reagira na druga liječenja može se zračiti ili tretirati lijekovima koji mogu dovesti do smanjenja tumora, kao što je mestranol.

vasezdravlje.com

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.