subota, 3. ožujka 2012.

Bubrežni kamenci

Bubrežni kamenci su jedan od najbolnijih poremećaja koji pogađaju ljude, a također i jedan od najčešćih poremećaja urinarnog trakta. Muškarci su češće pogođeni nego žene. Većina bubrežnih kamenaca iziđe iz tijela bez intervencije liječnika. Slučajevi kod kojih su prisutni trajni simptomi ili se pojave druge komplikacije mogu se liječiti različitim tehnikama, od kojih većina ne uključuje veću kiruršku intervenciju. Napredak u istraživanju također nam je donio bolje razumijevanje mnogih faktora koji potiču stvaranje kamenaca.

Što je to?
Bubrežni kamenac se stvara iz kristala koji se talože iz mokraće i nakupljaju na unutrašnjim površinama bubrega. Urolitijaza je stručni medicinski izraz kojim se opisuju kamenci koji se pojavljuju u urinarnom traktu. Liječnici također koriste termine koji opisuju smještaj kamenca u urinarnom traktu. Na primjer, ureteralni kamenac (ili ureterolitijaza) je bubrežni kamenac koji se nalazi u mokraćovodu a kamenac u bubregu (nefrolitijaza). Kako bismo pojednostavnili stvari, u cijelom ovom tekstu koristit ćemo termin "bubrežni kamenci".

Opis bolesti
Znanstvenici su čak pronašli dokaze o bubrežnim kamencima u egipatskoj mumiji za koju se procjenjuje da je starija od 7.000 godina.
Urinarni sustav, sastoji se od bubrega, mokraćovoda, mjehura i mokraćne cijevi. Bubrezi su dva organa oblika zrna graha smještena ispod rebara prema sredini leđa. Bubrezi uklanjaju suvišnu vodu i otpadne tvari iz krvi, pretvarajući ih u mokraću. Oni također održavaju stabilnu ravnotežu soli i drugih tvari u krvi. Bubrezi proizvode hormone koji pomažu izgradnju snažnih kostiju i pomažu stvaranje crvenih krvnih stanica. Tanke cijevi zvane mokraćovodi provode mokraću od bubrega do mjehura, šupljine u obliku trokuta u donjem dijelu trbuha. Kao kod balona, elastične stjenke mjehura se rastežu i šire kako bi pohranile mokraću. One se međusobno priljube kad se mokraća isprazni kroz mokraćnu cijev van iz tijela.
Normalno, mokraća sadrži kemijske tvari koje sprečavaju ili koče stvaranje kristala. Međutim, čini se da ti inhibitori ne djeluju kod svih ljudi, i kod nekih osoba se stvaraju kamenci. Ako kristali ostanu dovoljno sitni, putovat će kroz urinarni trakt i izaći izvan tijela mokraćom a da to osoba niti ne primijeti. Bubrežni kamenci mogu sadržavati različite kombinacije kemijskih tvari. Najčešća vrsta kamenaca sadrži kalcij u kombinaciji ili s oksalatom ili fosfatom. Te kemijske tvari dio su čovjekove normalne ishrane i sačinjavaju važne dijelove tijela, kao što su kosti i mišići.
Manje uobičajena vrsta kamenca uzrokovana je infekcijom u urinarnom traktu. Ova vrsta kamenca se naziva infekcijski kamenac. Još je rjeđi kamenac mokraćne kiseline i rijetki cistinski kamenac.

Tko obolijeva?
Iako se kamenci češće pojavljuju kod muškaraca, broj žena koje obolijevaju od bubrežnih kamenaca povećava se tijekom zadnjih 10 godina, zbog čega se taj omjer mijenja. Bubrežni kamenci većinom pogađaju ljude u dobi od 20 do 40 godina. Kad se jedanput kod neke osobe pojavilo više od jednog kamenca, vjerojatnije je da će ih se pojaviti još.
Kod osobe u čijoj su obitelji postojali slučajevi bubrežnih kamenaca postoji veća vjerojatnost da će ih dobiti i ona. Infekcije urinarnog trakta, bubrežni poremećaji kao što su cistične bubrežne bolesti, i metabolički poremećaji kao što je hipertiroidizam također su povezani sa stvaranjem kamenaca. Pored toga, bubrežni kamenci se razvijaju kod više od 70 posto bolesnika s nasljednom bolesti nazvanom renalna tubularna acidoza.
Cistinurija i hiperoksalurija druga su dva rijetka nasljedna poremećaja koja često uzrokuju bubrežne kamence. Kod cistinurije, bubrezi proizvode previše aminokiseline cistina. Cistin se ne otapa u urinu i može se nakupljati i stvarati kamence. Kod hiperoksalurije, tijelo proizvodi previše soli oksalata. Kad ima više oksalata nego što se može otopiti u mokraći, kristali se talože i stvaraju kamence.
Do apsorptivne hiperkalciurije dolazi kad tijelo apsorbira previše kalcija iz hrane i ispušta suvišni kalcij u mokraću. Zbog ovog visokog nivoa kalcija u mokraći kristali kalcijevog oksalata ili kalcijevog fosfata se stvaraju u urinarnom traktu.
Drugi uzroci bubrežnih kamenaca su hiperurikozurija (poremećaj metabolizma mokraćne kiseline), ulozi, prevelik unos vitamina D i začepljenje urinarnog trakta. Neki diuretici (pilule za istjerivanje vode iz tijela) ili antacidi na osnovi kalcija mogu povećati rizik od stvaranja kamenaca jer povećavaju količinu kalcija u mokraći. Kamenci kalcijevog oksalata također se mogu stvarati kod osoba koje imaju kroničnu upalu crijeva ili su imale operaciju crijevnog bypassa, ili ostomiju. Kao što je gore navedeno, infekcijski kamenci mogu se stvarati kod osoba koje su imale infekciju urinarnog trakta.

Simptomi
Obično, prvi simptom bubrežnog kamenca je izuzetno jaka bol. Bol obično započinje naglo kad se kamenac počne pomicati u urinarnom traktu, izazivajući iritaciju ili začepljenje. Obično, čovjek osjeća oštar, grčevit bol u leđima i boku u području bubrega ili donjeg dijela trbuha. Ponekad se uz ovu bol pojavljuje mučnina i povraćanje. Kasnije se bol može širiti u prepone.
Ako je kamenac prevelik da bi lako prošao, bol se nastavlja kako mišići u uskoj mokraćnoj cijevi nastoje istisnuti kamenac prema dolje u mokraćni mjehur. Kako kamenac raste ili se pomiče, može se pojaviti krv u mokraći. Kako se kamenac spušta niz mokraćnu cijev bliže mjehuru, osoba može osjećati češću potrebu za mokrenjem ili osjećati pečenje prilikom mokrenja. Ako ove simptome prati povišena temperatura ili groznica, može biti prisutna infekcija. U tom slučaju, treba se odmah obratiti liječniku.

Koja se ispitivanja mogu napraviti?
Ponekad se "tihi" kamenci (koji ne uzrokuju simptome) nađu na rendgenskoj snimci napravljenoj tijekom općeg zdravstvenog pregleda. Ti bi kamenci vjerojatno prošli neprimijećeni. Češće, bubrežni kamenci se nađu na rendgenskoj ili ultrazvučnoj snimci osobe koja se žali na krv u mokraći ili iznenadnu bol. Te dijagnostičke slike daju liječniku korisne informacije o veličini i smještaju kamenca. Ispitivanja krvi i mokraće pomažu kod otkrivanja mogućih nenormalnih supstanci koje mogu pospješivati stvaranje kamenaca. Liječnik može odlučiti snimiti urinarni trakt specijalnim rendgenskim ispitivanjem nazvanim intravenska urografija. Zajedno, rezultati ovih ispitivanja pomažu kod određivanja odgovarajućeg liječenja.

Liječenje
Srećom, većina kamenaca može se liječiti bez operacije. Većina bubrežnih kamenaca može proći kroz urinarni sustav uz mnogo vode (2 do 3 litre dnevno) koja pomaže kamencu da se spusti. U većini slučajeva, osoba može ostati kod kuće tijekom tog procesa, uzimajući lijekove protiv bolova prema potrebi. Liječnik obično zatraži od bolesnika da sačuva izbačeni kamenac(ce) radi ispitivanja.
Liječnik može prepisati određene lijekove kako bi se spriječilo stvaranje kalcijevih kamenaca i kamenaca mokraćne kiseline. Ti lijekovi kontroliraju količinu kiseline ili lužine u mokraći, što je ključni faktor kod stvaranja kamenaca. Lijek alupurinol također može biti koristan u nekim slučajevima hiperkalciurije i hiperurikozurije. Još jedan način na koji liječnik može pokušati kontrolirati hiperkalciuriju, a time i spriječiti stvaranje kalcijevih kamenaca, je prepisivanje određenih diuretika, kao što je hidroklorotijazid. Ti lijekovi smanjuju količinu kalcija kojeg bubrezi ispuštaju u mokraću.
Kod infekcijskih kamenaca koji su u potpunosti uklonjeni, prva mjera prevencije je održavati mokraću slobodnu od bakterija koje mogu izazvati infekciju. Bolesnikova mokraća će se redovno ispitivati kako bi se potvrdilo da bakterije nisu prisutne.
Da bi se spriječilo stvaranje kalcijevih kamenaca kod hiperparatiroidnih bolesnika, kirurg može ukloniti sve paratiroidne žlijezde (smještene u vratu). To je obično ujedno i liječenje hiperparatiroidizma. U većini slučajeva, samo je jedna od žlijezda povećana. Uklanjanjem žlijezde rješavaju se bolesnikovi problemi s bubrežnim kamencima.
Neki oblik kirurške operacije može biti potreban radi uklanjanja bubrežnog kamenca ako kamenac:
- ne iziđe nakon razumnog vremenskog razdoblja i izaziva stalne bolove
- prevelik je da bi izišao sam
- priječi protok mokraće
- izaziva stalnu infekciju urinarnog trakta
- oštećuje bubrežno tkivo ili izaziva stalno krvarenje
- povećava se (što se vidi iz sljedećih rendgenskih snimaka)
Sve do nedavno, operacija uklanjanja kamenca bila je vrlo bolna i zahtijevala je dugo vrijeme oporavka (4 do 6 tjedana). Danas je liječenje tih kamenaca uvelike olakšano. Postoje mnoge opcije koje ne zahtijevaju veliku operaciju.
Ekstrakorporealna litotripsija šok valovima (popularno "razbijanje kamenaca") najčešće je korišteni postupak za liječenje bubrežnih kamenaca. Koriste se šok valovi koji se stvaraju izvan tijela i putuju kroz kožu i tjelesna tkiva sve dok ne udare u guste kamence. Kamenci se pretvaraju u pijesak i lako prolaze kroz urinarni trakt mokraćom.
U nekim slučajevima, "razbijanje" se može provesti ambulantno.
Vrijeme oporavka je kratko, i većina se ljudi može vratiti normalnim aktivnostima nakon nekoliko dana. Komplikacije se mogu pojaviti i kod
tog postupka. Većina bolesnika ima krv u mokraći nekoliko dana nakon postupka. Modrice i lakši bolovi u leđima ili trbuhu uzrokovani šok valovima također su česti. Kako bi se smanjila vjerojatnost pojave komplikacija, liječnici obično kažu bolesnicima da izbjegavaju uzimanje aspirina ili drugih lijekova koji utječu na zgrušavanje krvi nekoliko tjedana prije postupka.
Ponekad se za uklanjanje kamenca preporučuje postupak nazvan perkutana nefrolitotomija. Ovaj postupak se često koristi kad je kamenac prilično velik ili na mjestu koje ne dozvoljava djelotvornu upotrebu šok valova.

Komplikacije
Bubrežni kamenci su bolni ali se obično izbace bez da izazovu trajno oštećenje. Imaju tendenciju ponovnog pojavljivanja, posebno ako njihov uzrok nije pronađen i liječen. U komplikacije spadaju:
-ponovno pojavljivanje kamenaca
-infekcije urinarnog trakta
-opstrukcija mokraćovoda
-akutna unilateralna opstruktivna uropatija (poremećaj koji uključuje naglo zapriječenje protoka urina iz mokraćovoda jednog bubrega, što ima za posljedicu zadržavanje mokraće i oštećenje bubrega)
-oštećenje bubrega, ožiljci
- smanjenje ili gubitak funkcije zahvaćenog bubrega

Prevencija
Kod osoba kod kojih postoji više od jednog bubrežnog kamenca vjerojatno je da će ih se stvoriti još. Zbog toga je važna prevencija. Da bi se spriječilo stvaranje kamenaca, mora se utvrditi njihov uzrok. Urolog će odrediti laboratorijska ispitivanja, uključujući ispitivanja krvi i mokraće. On će također ispitati bolesnika o anamnezi, poslu koji obavlja i prehrambenim navikama. Ako je kamenac uklonjen, ili ako je kamenac izišao a bolesnik ga je sačuvao, kamenac se može analizirati u laboratoriju kako bi se odredio njegov sastav.
Bolesnik će možda biti zamoljen da sakuplja mokraću 24 sata nakon što je kamenac izišao ili je uklonjen. Uzorak se koristi za mjerenje volumena mokraće i nivoa kiselosti, kalcija, natrija, mokraćne kiseline, oksalata, citrata i kreatinina (nusprodukta metabolizma bjelančevina). Liječnik će koristiti te podatke za određivanje uzroka nastanka kamenca. Ponekad je potrebno još jedno skupljanje mokraće tijekom 24 sata kako bi se utvrdilo da li je prepisano liječenje djelotvorno.
Jednostavna i najvažnija promjena u načinu života radi sprečavanja stvaranja kamenaca je piti više tekućine (najbolje vode). Osoba kod koje se kamenci ponovno stvaraju mora pokušati piti toliko tekućine tijekom dana da proizvede barem 2 dvije litre mokraće u svaka 24 sata.
Bolesnici koji imaju previše kalcija ili oksalata u mokraći možda će morati jesti manje hrane koja sadrži kalcij i oksalate. Međutim, neće svi imati koristi od prehrane s malo kalcija. Neki bolesnici koji imaju visok nivo oksalata u mokraći mogu imati koristi od dodatnog kalcija u prehrani. Bolesnicima će se možda reći da izbjegavaju hranu u koju je dodan vitamin D i određene vrste antacida na osnovi kalcija. Bolesnici koji imaju vrlo kiselu mokraću možda će morati jesti manje mesa, ribe i peradi. Ta hrana povećava količinu kiseline u mokraći. Da bi se spriječilo nastajanje cistinskih kamenaca, bolesnici trebaju svaki dan piti dovoljno vode kako bi smanjili količinu cistina koji ulazi u mokraću. To je teško jer može biti potrebno više od četiri litre vode u toku 24 sata, od čega jedna trećina mora biti popijena tijekom noći.
Osobe sklone stvaranju kamenaca kalcijevog oksalata liječnik će možda zamoliti da smanje unos određene hrane sa sljedećeg popisa.:
Jabuke, šparoge, pivo, cikla, jezgričasto voće (različito, npr. brusnice, jagode), crni papar, brokula, sir, čokolada, kakao, kava, kola pića, raštika, smokve, grožđe, sladoled, mlijeko, naranče, peršin, kikiriki maslac, ananas, špinat, blitva, rabarbara, čaj, repa, vitamin C, jogurt
Bolesnici ne traju prestati jesti ili izbjegavati ovu vrstu hrane bez prethodnog dogovora s liječnikom. U većini slučajeva, ta hrana se može jesti u ograničenim količinama.

izvor: www.prirucnikbolestiblogger.ba

Više o zdravlju i zdravoj prehrani  na:
www.superreceptibloger.hr

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.