nedjelja, 22. siječnja 2012.

Glomerulonefritis

Kronični glomerulonefritis


Glomerulonefritis je upala bubrega gdje su zahvaćeni glomeruli, te je moguć razvoj prema bubrežnoj insuficijenciji. Najčešći uzročnici glomerulonefritisa su: bakterije, virusi i gljivice.



OČITOVANJE

Glomerulonefritis je upala bubrega gdje su zahvaćeni glomeruli, te je moguć razvoj prema bubrežnoj insuficijenciji. Najčešći uzročnici odgovorni za nastanak glomerulonefritisa su: bakterije, virusi i gljivice.
Akutni glomerulonefritis nastaje obično nakon infekcije usta i ždrijela ili kože beta-hemolitičkim streptokokom. Ali su infekcije moguće i zbog nekih drugih bakterija ili virusa. Ipak, u dosta slučajeva u kojima nije prethodio akutni glomerulonefritis, uzrok je nepoznat.

Kronični glomerulonefritis ponekad može uslijediti nakon akutnog glomerulonefritisa. Kod većine pacijenata početni simptomi su: oticanje gležnjeva, crvenkasta boja urina, poliurija, glavobolje i vrtoglavice. 

DIJAGNOZA

Najjednostavnija analiza koja može navesti na sumnju na glomerulonefritis je analiza urina. Ako su u urinu prisutni proteini, onda je to znak oštećenja glomerula. Proteinurija može biti i znak lumbalne lordoze, spuštenog bubrega ili ortostatske proteinurije, pa su uz proteinuriju važni i drugi nalazi, koji se mogu dobiti iz sedimenta urina. Analiza sedimenta može pokazati brojne eritrocite. Određivanje količine plazme koja se u jednoj minuti filtrira kroz glomerule (u normalnim uvjetima je to 120 ml/min) je još jedno važno ispitivanje. Ispitivanje poznato čak i laiku je određivanje uree. Povišenje uree je često znak bubrežne insuficijencije.

Biopsija bubrega se radi kada klinički simptomi i laboratorijski nalazi navedu na sumnju na kronični glomerulonefritis. Biopsija omogućava razlikovanje tipa promjena u nefropatiji. To uvjetuje različit razvoj bolesti i stvara mogućnost razlikovanja primarnog od sekundarnog glomerulonefritisa, što ima važne terapijske posljedice.
Osnovne histološke slike su: fokalna glomeruloskleroza, membranozni glomerulonefritis, membrano-ploriferativni glomerulonefritis i fokalni proliferativni glomerulonefritis.   

TERAPIJA

Važno je smanjiti fizičku aktivnost pacijenta i ne izlagati ga nepotrebnim naporima, ali nije potrebno apsolutno mirovanje, jer pogoduje katabolizmu. Pacijenta treba zaštiti od mogućnosti infekcije gripom ili prehladom. Pacijent treba dobiti tečnosti točno onoliko koliko i izgubi i to se mora precizno mjeriti.
Pri uzimanju hrane treba paziti na energetske potrebe, ali treba smanjiti unos soli i bjelančevina. U terapiji se koriste kortikosteroidi, uz simptomatsku terapiju. Ako dođe do jačeg pogoršanja, bolesnik mora preći na hemodijalizu.
izvor: mojezdravlje.net

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.