ponedjeljak, 9. srpnja 2018.

Da li boli cistoskopija?


Cistoskopija je invazivni pregled mokraćne bešike i mokraćne cevi aparatom koji se zove cistoskop. To je relativno bezbolna, ponekad malo neprijatna, intervencija kojom se postavlja dijagnoza pojedinih bolesti mokraćnih puteva, uklanjaju kamenčići iz bešike i uzima isečak.

Indikacije za cistoskopiju
Cistoskopija služi za otkrivanje uzroka pojave krvi u mokraći, bolnog mokrenja, nevoljnog umokravanja (urinarna inkontinencija), nemogućnosti mokrenja (inkontinencija), otežanog mokrenja i ponavljanja infekcija bešike i mokraćnih puteva.


Primenjuje se i kod uroloških problema čiji uzrok ne može da se uoči rentgenom ili intravenskom pijelografijom. Cistoskopija se koristi pri postavljanju katetera koji omogućava protok mokraće od bubrega do bešike, uzimanja uzorka za patohistološki pregled. Njom se mogu ukloniti kamenci iz mokraćnih organa i izraštaji koji krvare.

Priprema za cistoskopiju
Neposredno pre pregleda pacijent mora da mokri da bi bešika bila prazna. Ako se pregled radi u analgo-sedaciji šest sati pre pregleda ne jede i ne pije. Ako se koristi analgetski gel može da jede. Nekada se koristi antibiotik u cilju sprečavanja eventualne infekcije nakon cistoskopije. Vaš urolog treba da zna da li ste alergični na neki lek ili anestetik i da li uzimate lek koji može da utiče na krvarenje (aspirin, Farin).

Izvođenje cistoskopije
Da bi cistoskopija bila bezbolna koriste se lokalna anestezija i analgo-sedacija. Tokom intervencije pacijent leži na leđima sa nogama savijenim u kolenima. U venu mu se stavlja igla kroz koju se ubacuje anestetik, lek ili infuzioni rastvor. Predeo genitalija se pere antiseptičnim rastvorom.

Ako se cistoskopija radi u analgo-sedaciji kroz iglu se ubacuje anestetik. Kada anestetik počne da deluje na cistoskop se stavlja lubrikant da bi instrument lagano klizio kroz mokraćnu cev (uretru). Samo ako postoje suženja uretre pre uvlačenja cistoskopa uvodi se manji instrument koji lagano širi mokraćnu cev.



Kroz cistoskop se ubacuje sterilni rastvor koji širi bešiku da bi sluzokoža mogla dobro da se osmotri. Po potrebi kroz cistoskop se uvodi instrument kojim se uzima uzorak za patohistološki pregled. Intervencija traje od nekoliko do desetak minuta. Pacijent ne oseća nikakav bol. Nakon intervencije ostaje da leži još jedan sat, koliko je obično potrebno da se probudi. Nakon buđenja ustaje i može da jede i pije.

Cistoskopija u lokalnoj anesteziji se slično sprovodi. Pacijentu se u mokraćnu cev stavlja anestetik u obliku gela. On omogućava bezbolno uvođenje cistoskopa. Pacijent može da oseća nelagodnost u predelu bešike i nagon na mokrenje, ali nema bola. Nakon pregleda može odmah da ustane, da jede i pije.

Komplikacije cistoskopije
Nakon cistoskopije nisu česte komplikacije.  Pacijent može da ima učestalo mokrenje praćeno pečenjem. Ove tegobe se ublažavaju unosom veće količine tečnosti. To je ujedno preventiva infekcije. Retko se javlja blaže krvarenje, te je mokraća crvenkaste boje. Krvarenje se uglavnom javlja ako je rađena biopsija, a prolazi za dan - dva.

Izvor

Šta je biopsija bubrega?

Tokom biopsije bubrega, lekar uzima uzorak tkiva bubrega kako bi ga testirao pod mikroskopom i pronašao znakove oštećenja ili bolesti.


Najčešće se obavlja ubacivanjem male igle kroz kožu. Lekar ceo postupak prati pomoću ultrazvuka ili uređaja koji mu prenosi sliku. Na taj način zna kuda igla tačno ide i gde će uzeti uzorak tkiva.



Biopsija bubrega se radi u sledećim slučajevima:

1. kako bi se dijagnostikovao problem koji se u protivnom ne bi mogao dijagnostikovati
2. kako bi se ustanovilo koliko brzo bolest bubrega napreduje
3. kako bi se odredilo najbolje moguće lečenje
4. kako bi se ustanovilo pomaže li lečenje
5. kako bi se ustanovilo zašto transplantacija bubrega nije bila uspešna.

Lekar vam može preporučiti biopsiju bubrega na osnovu rezultata testa urina ili krvi koji pokazuju:

1. krv u urinu
2. prekomernu nivo proteina u urinu
3. probleme sa radom bubrega.

Ne trebaju svi sa ovim simptomima raditi biopsiju bubrega. Odluka se donosi na osnovu vaših simptoma, rezultata pretraga i celokupnog zdravlja.

Mogući rizici su:

Krvarenje

Ovo je najčešća nuspojava biopsije. Dolazi do pojave krvi u urinu. Krvarenje obično prestane nakon nekoliko dana. Krvarenje koje je toliko ozbiljno da je potrebna transfuzija krvi je retko. Takođe, retko dolazi do potrebe za operacijom kako bi se krvarenje zaustavilo.

Bolovi

Bolovi su česti posle biopsije, ali uglavnom prestaju nekoliko sati nakon postupka.

Arteriovenske fistule

Ako igla slučajno ošteti zid vene ili arterije, dolazi do abnormalne povezanosti između ovih dveju krvnih žila. Ovakav tip fistule uglavnom ne uzrokuje nikakve simptome i prolazi sam od sebe.

Ostali rizici

Retko dolazi do nakupljanja krvi oko područja bubrega, što može uzrokovati infekciju. Ova komplikacija se rešava pomoću antibiotika i hirurške drenaže. Takođe, retko dolazi do stvaranja visokog krvnog pritiska koji je povezan sa nakupljanjem krvi oko područja bubrega.
bub

Kako se pripremiti?

Pre biopsije bubrega ćete se posavetovati sa lekarom o svemu. Taj trenutak je odličan da postavite pitanja o samom postupku te se upoznate sa svim prednostima i rizicima.

Pre odlaska kod lekara donesite spisak svih lekova koje uzimate, uključujući biljne i vitaminske suplemente. Lekar će od vas tražiti da prestanete da uzimate lekove koji će povećati rizik od nastanka krvarenja, kao što su:

* lekovi protiv zgrušavanja krvi
* aspirin
* ibuprofen
*određeni biljni suplementi kao što je ginko, beli luk i riblje ulje.

Lekar će vam reći koliko dugo pre samog postupka ne smete uzimati lekove.

Lekar će pre biopsije napraviti test krvi i urina kako bi se uverio da nije prisutna infekcija ili neko drugo stanje koje bi biopsiju učinilo rizičnom.

Postoji verovatnoća da će lekar od vas tražiti da ne jedete i ne pijete najmanje 8 sati pre postupka.

Šta možete očekivati?

Biopsija bubrega se radi u bolnici ili klinici. Pre postupka ćete dobiti blagi sedativ koji će vam pomoći da se umirite i opustite tokom postupka.

Tokom postupka ćete biti budni i ležaćete na stomaku kako bi vaši bubrezi bili u odgovarajućem položaju. Ako se biopsija radi za potrebe transplantacije bubrega, ležaćete na leđima. Postupak u proseku traje 1 sat.

Pomoću ultrazvuka, lekar će identifikovati gde tačno umeće iglu. U nekim slučajevima se umesto ultrazvuka radi CT snimanje. Lekar će označiti kožu, očistiti područje i dati lokalnu anesteziju.

Napraviće mali rez pomoću kojeg će umetnuti iglu. Tokom postupka će koristiti ultrazvuk koji će ga uputiti na mesto gde treba uvesti iglu.

Duboko ćete udahnuti i zadržati dah, dok će lekar skupljati uzorke tkiva. Možda čete osetiti lagani pritisak na mestu izvođenja postupka. Lekar će možda iglu umetati više puta kako bi uzeo dovoljnu količinu tkiva.

Tokom postupka zadržavate dah dok lekar skuplja tkivo, 30-45 sekundi. Lekar će na kraju izvaditi iglu i staviti mali zavoj preko reza.


Ostale vrste biopsije bubrega

Ova vrsta biopsije bubrega nije za svakoga. Ako imate problema sa krvarenjem, zgrušavanjem krvi ili imate samo jedan bubreg, lekar vam može preporučiti laparoskopsku biopsiju tokom koje umeće tanku cevčicu sa kamerom (laparoskop).

Nakon postupka

Nakon biopsije bubrega, provešćete vreme u bolničkoj sobi gde će se pratiti krvni pritisak, puls i disanje. Radićete test urina i krvi kako bi se ustanovilo da nije došlo do komplikacija. Moraćete se odmarati narednih nekoliko sati.

Dobićete uputstva o oporavku. Možda ćete osećati otečenost ili bol na području zahvata.

Većina ljudi napusti bolnicu isti dan. Možda ćete trebati da se odmarate u krevetu idućih 12-24 sata. Stručni tim će vas uputiti u informacije o oporavku i stvarima na koje treba paziti (dizanje teških stvari).

Patolog će u laboratoriji analizirati uzorak tkiva. Koristiće mikroskop kako bi pronašao nepravilnosti i abnormalnosti u tkivu bubrega.

Pozovite lekara ako:


  • primetite krv ili krvne ugruške u urinu nakon više od 24 sata nakon postupka
  • osetite poteškoće u mokrenju
  • imate groznicu
  • se bol na području zahvata pogoršava
  • je temperatura tela viša od 38 ° C
  • se osećate malaksalo i slabo.

  •  

MOKRAĆNI MJEHUR - INFEKCIJE


Infekcije mokraćnog mjehura - koje se obično nazivaju cistitisom, što znači upala mokraćnog mjehura - česte su u žena i vrlo rijetke u muškaraca. Zapravo, oko polovice svih žena dobiju najmanje jednu infekciju mokraćnog mjehura najmanje jednom u svom životu, lako liječnici nisu sigurni zašto baš žene imaju puno više infekcija mokraćnog mjehura od muškaraca, nagađaju da je to možda zbog toga što žene imaju kraću uretru, mokraćnu cijev kojom mokraća izlazi iz mokraćnog mjehura. Ovaj relativno kratak prolaz - dugačak samo oko 4 cm - olakšava bakterijama da prijeđu u mokraćni mjehur. Isto tako, otvor ženine mokraćne cijevi nalazi se blizu rodnice i čmara, što bakterijama iz tih područja omogućuje pristup do mokraćnog trakta.


Infekcije mokraćnog mjehura nisu ozbiljne ako se pravovremeno liječe. Ali njihovo ponavljanje je često kod osjetljivih osoba i može dovesti do bu¬brežnih infekcija, koje su ozbiljnije i mogu rezultirati trajnim oštećenjem bubrega. Dakle, vrlo je važno liječiti stvarne uzroke infekcija mokraćnog mjehura i poduzeti preventivne mjere kako bi se izbjeglo njihovo ponavljanje.
Kod starijih osoba infekcije mokraćnog mjehura često je teško dijagnosticirati zato što su simptomi manje određeni i često se objašnjavaju starenjem. Starije osobe koje iznenada počne mučiti inkontinencija, nesposobnost kontroliranja nužde, ili koje se počnu ponašati letargično ili smeteno, morao bi pregledati liječnik zbog moguće infekcije mokraćnog mjehura.
Simptomi
  • pečenje tijekom mokrenja; ovo je najčešći znak infekcije mokraćnog mjehura, ali biio kakva bol ili teškoća pri mokrenju također može ukazivati na ovo oboljenje
  • čest poriv za mokrenjem
  • mokraća jaka, neugodna mirisa
  • kod starijih osoba: letargija, inkontinencija, mentalna smušenost
Kod težih slučajeva, ovi simptomi mogu biti praćeni temperaturom i groznicom, bolovima u trbuhu ili krvlju u mokraći.
Obratite se liječniku
  • ako pečenje ustraje duže od 24 sata nakon što se pokušate liječiti sami. Ako se ne liječe, infekcije mokraćnog mjehura mogu dovesti do ozbiljnijih bolesti.
  • ako je bolno mokrenje praćeno povraćanjem, temperaturom, groznicom, krvavom mokraćom ili bolovima u trbuhu ili leđima; to može ukazivati na moguću po život opasnu bubrežnu bolest, tumor mokraćnog mjehura ili bubrega ili infekciju prostate. Odmah zatražite medicinsku pomoć.
  • ako je pečenje praćeno iscjetkom iz rodnice ili spolovila, što je znak spolno prenosive bolesti, upale zdjelice ili neke druge ozbiljne infekcije. Otiđite liječniku bez odlaganja,
  • ako imate ustrajne bolove ili teškoće pri mokrenju; to može biti i znak spolno prenosive bolesti, infekcije rodnice, bubrežnog kamenca, povećanja prostate, ili tumora mokraćnog mjehura ili prostate. Otiđite liječniku bez odlaganja.
Uzroci
Većinu infekcija mokraćnog mjehura izazivaju različite vrste Escherichie coli (E. coli), bakterije koja se često nalazi u crijevima. Žene nekad dobiju infekcije mokraćnog mjehura kao izravnu posljedicu snošaja, kojim se bakterije mogu gurnuti do mokraćnog mjehura kroz uretru. Neke žene dobiju infekciju - kojoj je dan naziv »cistitis medenog mjeseca« - gotovo svaki put kad imaju snošaj. Žene koje koriste dijafragmu kao primarnu kontracepcijsku metodu također su osobito podložne infekcijama mokraćnog mjehura, možda zato što to sredstvo pritišće mokraćni mjehur i sprečava njegovo potpuno pražnjenje. Bakterije se zatim brzo razmnožavaju u mokraći koja stoji zaostala u mokraćnom mjehuru. Trudnice, u kojih fetus dok raste pritišće mokraćni mjehur, naginju infekcijama iz istoga razloga. Neke osobe dobiju simptome infekcije mokraćnog mjehura kad zapravo nema nikakve infekcije. Ti su poremećaji obično bezazleni, ali ih je teško izliječiti.
lako mogu biti prilično neugodne i moguće ozbiljne ako se razviju komplikacije, infekcije mokraćnog mjehura koje većina žena dobije, prođu brzo i relativno bezazleno. No u muškaraca je infekcija mokraćnog mjehura gotovo uvijek simptom nekog drugog poremećaja i uglavnom se smatra razlogom za veću zabrinutost. Cesto je infekcija prenesena iz prostate ili nekog drugog dijela tijela, ukazujući na probleme na tim mjestima. Ili može ukazivati na postojanje tumora ili neke druge smetnje koja ometa funkcioniranje mokraćnog trakta. Neka su ispitivanja Dokazala da u neobrezanih dječaka postoji nešto veća opasnost dobivanja infekcije mokraćnog mjehura tijekom prve godine života zato što se bakterije mogu skupiti ispod prepucija.
Posljednjih godina sve veći broj infekcija mokraćnog mjehura i u muškaraca i u žena povezuje se s dvije spolno prenosive bakterije, klamidijom i mikoplazmom. A i kućna i bolnička upotreba katetera - cijevi koje se uvode u mjehur radi pražnjenja - također mogu dovesti do infekcije.
Liječenje
Blage infekcije mokraćnog mjehura često brzo prođu reagirajući na jednostavno liječenje kod kuće. No ako olakšanja nema u roku 24 sata, trebali biste se posavjetovati s liječnikom oko agresivnijeg oblika liječenja. Odgađate li liječenje organizma od infekcije, možete izazvati ozbiljnije probleme.
Prevencija
  • Pazite na redovitu higijenu nakon obavljanja nužde. Temeljito očistite analni predio tj. predio oko čmara nakon pražnjenja crijeva. Žene bi se morale brisati od naprijed prema straga kako bi izbjegle širenje fekalnih bakterija do mokraćne cijevi.
  • Mokrite što prije kad osjetite poriv i pazite da svaki put u potpunosti ispraznite mjehur.
  • Nosite pamučno rublje i nestegnutu, širu odjeću koja ne zadržava toplinu i vlagu u preponama.
  • Pijte puno tekućine.
Žene:
  • Ispraznite mjehur što brže nakon snošaja da biste isprali bilo kakve bakterije koje su možda potisnute u mokraćnu cijev.
  • Izbjegavajte uporabu mirisnih sapuna, pjena za kupanje i dezodoransa za rodnicu. Oni sadrže tvari koje mogu nadražiti mokraćnu cijev i učiniti je podložnijom infekciji.
  • Ako radi sprečavanja začeća upotrebljavate dijafragmu, pazite da propisno prianja i ne ostavljajte je predugo u rodnici.
Akupunktura
Liječenje akupunkturom može pomoći u sprečavanju ponovljenih infekcija mokraćnog mjehura. Savjetujte se s osobom koja se profesionalno bavi akupunkturom.
Kiropraktika
Namještanje kostiju i zglobova oko zdjelice može djelovati u smislu jačanja mišića mokraćnog mjehura, pomažući da se spriječi ponavljanje infekcije. Stručnjak osteopat vam također može pružiti ovaj način liječenja.
Liječenje ljekovitim biljem
Otkriveno je da je neko ljekovito bilje korisno u liječenju infekcija mokraćnog mjehura i ublažavanju pečenja koje ih prati. Možda je najpoznatija brusnica, koja, kako to pokazuju novija znanstvena ispitivanja, ima izvanrednu sposobnost suzbijanja infekcija mokraćnog mjehura i drugih infekcija mokraćnog trakta.
Još jedna ljekovita biljka korisna u liječenju infekcija mokraćnog mjehura je kopriva (Urtica dioica), za koju je dokazano da ima svojstva koja djeluju protuupalno. Pomiješajte 1 žličicu osušenih, usitnjenih listova ili korijena koprive s 1 šalicom kipuće vode. Pustite da se čaj ohladi, a zatim pijte 1 žlicu svakih sat ili dva - najviše 1 šalicu na dan.
Zimzeleni grm medvjetka (Arctostaphylos uvaursi), koja djeluje kao diuretik i lijek protiv upale, ima dugu povijest kao narodni lijek protiv infekcija mokraćnog mjehura. Namačite svježe listove u rakiji ili drugoj alkoholnoj tekućini nekoliko sati, a zatim dodajte u kipuću vodu - oko 1 žličicu listova na šalicu vode. Ako imate osušene listove, možete ih izravno prokuhati u vodi bez prethodnog namakanja u alkoholu.
Žene sklone infekcijama mokraćnog mjehura nakon spolne aktivnosti mogu pomoći da se ponavljanje infekcija spriječi peru li predio međice (između spolovila i čmara) medicinskom otopinom ljekovite biljke hidrastis (Hydrastis canadensis) prije i nakon odnosa. Izmiješajte 2 žličice te trave na šalicu vode, pustite da zakuha, a zatim pustite da kuha na slaboj vatri 15 minuta. Ohladite na sobnu temperaturu prije upotrebe.
Homeopatija
Ovisno o simptomima, homeopati preporučuju cijeli niz raznih lijekova da bi se ublažilo bolove uslijed infekcije mokraćnog mjehura. Evo tri sredstva koja se najčešće propisuju:
  • Ako je poriv za mokrenjem vrlo jak, a pečenje intenzivno, Cantharis.
  • Ako pri mokrenju doživljavate bolno grčenje ili vam je mokraća vrlo tamna ili krvava, Mercurius corrosivus.
  • Za žene čije su infekcije izazvane spolnim dodirom, Staphysagria.
Uzimajte ove lijekove svaki sat sve dok simptomi ne nestanu. Ako u roku 24 sata ne uočite poboljšanje, potražite stručnu pomoć.
Hidroterapija
Vrućim sjedećim kupkama mogu se ublažiti simptomi infekcije mokraćnog mjehura. Dodatak određenih jakih biljnih ulja vodi za kupanje stvara umirujuću, mirisnu paru za koju stručnjaci za aromaterapiju smatraju da čini liječenje osobito djelotvornim. Pokušajte staviti unutra nekoliko kapi eteričnih ulja ploda borovnice, eukalipta, sandalovine, bora, peršina, cedrovine, kajeputovca ili kamilice.
Možete isto tako iskušati ulje za masažu pripravljeno od 30 g biljnog ulja i po 5 kapi od bilo koje kombinacije spomenutih trava. Svakodnevno masirajte utrljavajući ulje po križima, trbuhu, želucu i okovima.
Prehrana
Praktičari konvencionalne i praktičari alternativne medicine slažu se da se jedan od najučinkovitijih načina suzbijanja infekcije mokraćnog mjehura - bez obzira na uzrok - sastoji u tome da pijete puno tekućine kako biste često mokrili i tako temeljito spirali mokraćni trakt. No morali biste izbjegavati pića koja bi mogla nadražiti mokraćni trakt i pogoršati pečenje. Među nepoželjne napitke ubrajaju se alkohol, kava, crni čaj, čokoladno mlijeko, gazirana pića i sokovi od agruma. Ako niste izliječili infekciju, trebali biste izbjegavati i moguće nadražujuću hranu poput agruma, rajčica, octa, šećera, čokolade, umjetnih zaslađivača i jako začinjenih jela. Čekajte 10 dana nakon što je pečenje prestalo prije no što u prehranu ponovno uvedete ove vrste hrane i pića - jednu po jednu.
Dodatne količine vitamina C (500 mg svaka dva sata) i vitamina A (25 000 MJ svaki dan) mogu također pospješiti oporavak. Ali provjerite kod svog liječnika prije no što počnete uzimati dodatne količine vitamina. Vitamin C povećava kiselost mokraće, što ometa rast bakterija ali isto tako smeta djelovanju nekih antibiotika, čineći ih manje djelotvornima.
Konvencionalna medicina
Infekcije mokraćnog mjehura liječe se širokim spektrom antibiotika kako bi se organizam izliječio od infekcije; fenazopiridinom, koji se često daje za ublažavanje bolova i pečenja, te povećanim uzimanjem tekućine kako bi se mokraćni trakt isprao. Antibiotik koji će vam propisati vaš liječnik i broj dana koji ćete ga morati uzimati ovisit će o vrsti bakterija koje uzrokuju infekciju, lako neka ispitivanja ukazuju na to da nekomplicirane infekcije zahtijevaju tek jedan do tri dana liječenja, vaš će vas liječnik možda liječiti duže kako bi bio siguran da su sve bakterije iskorijenjene. Starijim osobama i onima s nekom kroničnom bolešću, poput dijabetesa ili infekcije HlV-om, često se propisuje duža kura antibiotika - nekad i do 14 dana.
Nakon isteka liječenja možda će vam reći da dođete radi kontrolne pretrage mokraće kako biste bili sigurni da vaš mokraćni mjehur ne pokazuje nikakve znakove infekcije. Osobama s infekcijama mokraćnog mjehura koje se često ponavljaju mogu se propisati niske dnevne doze antibiotika još dodatnih šest mjeseci ili duže. Pacijentima čije su infekcije vezane uz spolnu aktivnost može se dati mala doza antibiotika svaki put kad imaju spolni odnos. Neki liječnici propisuju estrogen kao kremu lokalne primjene ili u obliku pilula, da bi se spriječilo ponavljanje infekcija kod žena u  poslijemenopauzi. Za slučajeve gdje je infekcija posljedica začepljenja ili opstrukcije, poput bubrežnog kamenca ili povećane prostate, možda će biti potrebna operacija.
Alternativni načini liječenja
Ako se s njima započne odmah - na prvi znak pečenja tijekom mokrenja, alternativni načini liječenja mogu biti uspješni u rješavanju infekcije mokraćnog mjehura. No ako ove metode ne donesu olakšanje u roku 24 sata, morali biste se obratiti liječniku radi antibiotičkog liječenja. Savjetujte se s liječnikom ako želite nastaviti s alternativnim metodama dok uzimate antibiotike kako biste ubrzali proces oporavka.
Dijagnostički postupci
Infekcije mokraćnog mjehura obično se mogu odmah dijagnosticirati pretragom mokraće. Ako imate ustrajne ili česte infekcije, ili se sumnja na anatomsku manu kao uzrok tegobe, vaš će liječnik možda željeti da se podvrgnete cistoskopiji, dijagnostičkom postupku kod kojega se osvijetljena cjevčica uvedena kroz mokraćnu cijev koristi za pregledavanje jnutrašnjosti mokraćnog mjehura. Kako biste bili sigurni da nisu zahvaćeni bubrezi, liječnik će vas možda uputiti na intravensku pijelografiju (IVP), posebnu rendgensku tehniku za promatranje bubrega, ili ultrazvučni pregled koji će dati sliku cijelog mokraćnog sustava.

INKONTINENCIJA MOKRAĆE



Iako se najčešće vezuje uz dob, inkontinencija mokraće, odnosno nesposobnost njenog zadržavanja, nije uvijek neizbježna posljedica procesa starenja, kao što se vjerovalo. Ovaj poremećaj česte skriva tegobe druge naravi, a može se liječiti čak kod starijih ljudi. Uz odgovarajuće liječenje inkontinencija mokraće može se izliječiti ili ublažiti u otprilike 70 posto slučajeva.
Ako se ne liječi, vrlo često dolazi do pogoršanja jer može izazvati infekcije mokraćnog mjehura mokraćnog sustava. Osim toga, mokraća u dodiru ; kožom može izazvati neugodan osip ili druge kožne poremećaje. Ako liječenje inkontinencije ne uspije pacijenti mogu spriječiti pojavu kožnih poremećaja uporabom raznih pomagala, poput higijenskih uložaka, pelena i slično.
Velik je broj slučajeva inkontinencije mokraće među odraslom populacijom, a poremećaj se češće javlja u žena nego u muškaraca, djelomice zahvaljujući različitoj građi tijela. U žena, naime, zdjelične dno (skupina mišića i tkiva) slabi i isteže se s godinama ili uslijed porođaja pa zadržavanje mokraćt postaje otežano.


Simptomi
  • nekontrolirano mokrenje
  • nehotično mokrenje prilikom kašljanja, smijeha, kihanja, trčanja ili neke druge tjelesne aktivnost
Obratite se liječniku
  • ako ste počeli nekontrolirano mokriti nakon bolesti poput infekcije mokraćnog mjehura. Iznenadan gubitak kontrole nad mokrenjem može biti posljedica neurološkog poremećaja
  • ako samostalno ne uspijete riješiti problem nekontroliranog mokrenja.
Uzroci
Normalan nadzor nad mokrenjem uključuje rad cjelokupnog mokraćnog sustava; bubrega, mokraćovoda, mokraćnog mjehura, mokraćne cijevi i zdjel nih mišića, ali i središnjeg živčanog sustava. Kad se napuni, mjehur šalje signal živcima smještenim u leđnoj moždini, a ona tada započinje refleks pražnjenja, odnosno stezanje mišića mjehura, što tjera mokraću u mokraćnu cijev, a odatle izvan tijela. Svaki poremećaj ovog procesa može dovesti do nehotičnog mokrenja.
Stručnjaci svrstavaju razne oblike inkontinencije mokraće u tri glavne skupine, iako se u mnogih ljudi a posebice žena, često javljaju simptomi više od jednog oblika inkontinencije.
U slučaju stresne inkontinencije mokraće, mišići mokraćne cijevi su toliko oslabljeni da više ne mogu izdržati pojačani pritisak mjehura. Kašljanje kihanje, smijanje, tjelovježba i slični pokreti tijela koji iznenada pojačavaju pritisak na mjehur, katkac izazivaju propuštanje mokraće, najčešće svega ne¬koliko kapi. U slučaju imperativne ili refleksne inkontinencije mokrače, baš kao i u malog djeteta, mišiči mjehura počnu se stezati čim se mjehur napuni. Pacijent ne može svladati iznenadan poriv za mokrenjem. Ovaj je oblik inkontinencije mokraće češći u zdravih ljudi, iako se može pojaviti i u ljudi oboljelih od bolesti središnjeg živčanog sustava poput moždanog udara, Alzheimerove bolesti, Parkinsonove bolesti i multiple skleroze. To propuštanje mokraće je obično obilno jer se mjehur prazni.
Neurogena inkontinencija mokraće javlja se kad pacijent izgubi osjećaj koji ukazuje na potrebu za pražnjenjem mjehura. Mjehur se ne isprazni u potpunosti kao što je to inače slučaj i ostaje barem djelomice pun; suvišak mokraće jednostavno curi, najčešće u manjim količinama. Ovaj je oblik inkontinencije mokraće povezan s dijabetesom ili, u muškaraca, s povećanom prostatom koja blokira normalan odvod mokraće. U žena, uzrok je najčešće tumor mišićja maternice (fibroidni) ili jajnika. Neurogena inkontinencija mokraće također može biti posljedica uzimanja pojedinih lijekova ili neuroloških poremećaja koji utječu na rad mjehura.
Kirurški zahvat na mokraćnim organima ili u njihovoj blizini nekad izaziva oštećenja koja dovode do inkontinencije mokraće. Pomak međukralježničkog diska također može izazvati nehotično mokrenje pritiskom na živce koji šalju signale u mokraćni mjehur i iz njega.
U žena trudnoća i rađanje dovode do istezanja i slabljenja mnogih mišića koji sudjeluju u sustavu kontrole mokrenja pa je stoga nehotično mokrenje vjerojatnije nego prije porođaja. Istraživanja su pokazala da nesposobnost zadržavanja mokraće prilikom tjelovježbe raste zajedno s brojem vaginalnih porođaja koje je žena imala. Nakon menopauze pad razine hormona estrogena izaziva stanjenje tkiva mokraćnog sustava, a time i zdjeličnog dna, što predstavlja još jedan mogući uzrok inkontinencije mokraće.
Nesposobnost zadržavanja mokraće može se javiti kao posljedica uzimanja nekih lijekova, poput sredstava za mokrenje, sedativa, antidepresiva, anti- histaminika i drugih. Katkad se problem može riješiti jednostavnom promjenom lijeka. Razgovarajte sa svojim liječnikom.
Liječenje
U većini slučajeva inkontinencija mokraće može se izliječiti ili ublažiti. Konvencionalna, a jednako tako i alternativna medicina, raspolažu vrlo učinkovitim sredstvima za liječenje ovog poremećaja. Štoviše, mnogi liječnici tradicionalne medicine često preporučuju dva alternativna pristupa liječenju stresne inkontinencije: Kegelove vježbe i biofeedback. Ako želite, možete najprije iskušati alternativne oblike liječenja. Ako se inkontinencija ne izliječi ili se, štoviše, pogorša, obratite se liječniku radi potpunog pregleda i dijagnoze.
Akupunktura
Akupunkturisti vjeruju daje inkontinencija mokraće posljedica nedostatka chija u bubrezima i slezeni. Kako bi povratili izgubljenu ravnotežu, specijalisti akupunkture mogu stimulirati određene točke koje su povezane s tim organima i njihovim kanalima. Obratite se profesionalnom akupunkturistu.
BIOFEEDBACK
Istraživanja su pokazala da tehnike biofeedbacka mogu potpuno povratiti kontrolu mjehura u najviše 25 posto slučajeva inkontinencije mokraće, dok u dodatnih 30 do 50 posto slučajeva dolazi do znatnog poboljšanja. Liječenje uključuje uvođenje katetera u mjehur putem mokraćne cijevi i potom postupno punjenje mjehura tekućinom, dok pacijent istovremeno koristi tehnike biofeedbacka kako bi svladao potrebu za mokrenjem.
Kinesko ljekovito bilje
Čaj »zlatna brava«, mješavina nekoliko vrsta ljekovitog bilja koje se u tradicionalnoj kineskoj medicini upotrebljava za zadržavanje tekućine u organizmu, često se preporuča za liječenje inkontinencije mokraće.
Kiropraktika
Manipulacija kostiju i zglobova oko zdjelice može pospješiti jačanje mišića mokraćnog sustava i tako poboljšati kontrolu nad radom mjehura. Osteopat vam također može pružiti sličan oblik liječenja.
Homeopatija
Ovisno o uzroku poremećaja, postoji vrlo velik broj preparata koje homeopati mogu preporučiti za liječenje inkontinencije mokraće. Najčešće se preporučuju sljedeći preparati:
  • U slučaju stresne inkontinencije, posebice kod starijih ljudi, vjeruje se da Causticum vraća elastičnost ostarjelom tkivu.
  • U slučaju stresne, ali i imperativne inkontinencije, posebice kad se osoba nagne prema naprijed, a potom vraća natrag u uspravan položaj, preporučuje se Pulsatilla, koja ublažava nadraženost stijenki mokraćnog sustava i pospješuje njegov pravilan rad. Posavjetujte se sa stručnjakom homeopatije koji vas može upoznati s ostalim preparatima.
Prehrana
Nastojte održavati pravilnu tjelesnu težinu. Višak kilograma pojačava pritisak na mišiće mjehura i slabi ih.
Naprezanje koje prati zatvor također slabi mišiće mjehura. Izbjegnite pojavu zatvora tako što ćete jesti hranu koja sadrži više vlakana. Jedite više cjelovitih žitarica, voća i povrća.
Izbjegavajte alkohol, kofein, šećer, začinjenu hranu te kiselkasto voće i sokove jer nadražuju mjehur pa mogu pospješiti nehotično mokrenje.
Konvencionalna medicina
Mnogi liječnici konvencionalne medicine preporučuju svojim pacijentima da najprije iskušaju neke nemedicinske oblike liječenja. Takvi oblici liječenja sigurniji su i često jednako učinkoviti kao i konvencionalno liječenje. Najčešće se preporučaju dvije metode jačanja mišića koje nazivamo Kegelove vježbe i biofeedback.
Metoda kontroliranog mokrenja još je jedna korisna tehnika. Tijekom razdoblja od sedam dana bilježit ćete podatke o količini tekućine koju pijete te koliko često i obilno mokrite. Nakon toga počet ćete mokriti u točno određenim razmacima, u pravilu svakih 30 do 60 minuta. Zatim, nekoliko tjedana kasnije, postupno ćete produljiti vrijeme između mokrenja.
Ako liječnik procijeni da vam je potrebna terapija lijekovima, izbor lijeka ovisit će o uzroku inkontinencije. Kad analiza mokraće otkrije postojanje infekcije, liječnik će vam propisati terapiju antibioticima. Ako ste u menopauzi, hormonsko nadomjesno liječenje može povećati razinu estrogena (iako rezultati ovakvog liječenja nisu potvrđeni). Stresna inkontinencija mokraće također se može liječiti pseudoefedrinom, efedrinom ili fenilpropanolaminom, lijekovima koji jačaju sfinkter, kružni mišić koji okružuje mokraćnu cijev i pomaže pri kontroli mokrenja. Za ublažavanje nehotičnog stezanja mišića mjehura, karakterističnog za imperativnu inkontinenciju liječnik može propisati propantelinski bromid ili oksibutininski klorid, lijekove koji također pospješuju rad mišića koji sudjeluju u procesu izbacivanja mokraće iz organizma.
Ženama koje imaju tegobe sa stresnom inkontinencijom mokraće može pomoći posebno pomagalo koje se uvodi u rodnicu kako bi ojačalo zdjelične mišiće, a zove se maternični prsten ili pesar. Uporabu materničnog prstena mora odobriti liječnik te vam pomoći da nađete prsten po mjeri.
U novije vrijeme počela se primjenjivati nova metoda liječenja stresne inkontinencije mokraće u žena, uz pomoć malih, rodničnih utega u obliku ču- njića. Ovi utezi djeluju na isti način kao i bučiceza vježbanje ostalih mišića. Uvedite najmanji uteg u rodnicu, s vrhom okrenutim nadolje, a zatim stegnite mišiće u trajanju od nekoliko minuta kako uteg ne bi ispao. Jednom kad uspijete zadržati uteg u rodnici 20 do 30 minuta, prijeđite na teži uteg. Radeći sa sve težim utezima, nakon nekoliko tjedana vašim bi se zdjeličnim mišićima trebala vrat: puna snaga.
U slučaju da nijedan od tih načina liječenja ne pomogne, liječnik vam može preporučiti kirursk zahvat. Kod žena čije su tegobe s inkontinencijorr posljedica slabljenja zdjeličnih mišića uslijed trudnoće, odnosno vaginalnih porođaja, popravak oštećenih mišića i ligamenata ili namještanje mokraćne; mjehura kirurškim putem može biti vrlo učinkovito, a posebice u slučajevima stresne inkontinencije Jedan drugi zahvat podrazumijeva ugrađivanje umjetnog sfinktera; ručnom manipulacijom ovog umjetnog sfinktera možete uspješno kontrolirati procei mokrenja.
Ako inkontinenciju ne možete izliječiti ili ublažiti, morat ćete naučiti ublažiti neugodu koju or; izaziva uz pomoć pomagala koja se proizvode posebno u tu svrhu, primjerice rublja s povećanom sposobnošću upijanja i neutralizacije neugodih mirisa ili pomagala koja skupljaju mokraću i odvoce je u skrivenu plastičnu vrećicu. Razgovarajte s liječnikom i upoznajte se sa svim mogućnostima koje vam stoje na raspolaganju.




Alternativni načini liječenja
Većina alternativnih načina liječenja inkontinencije mokraće nastoji ojačati mišiće zdjeličnog dna i omogućiti mjehuru bolju potporu, a time i bolju kontrolu nad mokrenjem.
Liječenje kod kuće
  • Izbjegavajte zatvor; jedite mnogo cjelovitih žitarica, voća i povrća.
  • Svakodnevno primjenjujte Kegelove vježbe.
  • Nastojte produljiti razmake između mokrenja. Ako možete, održite razmak od tri do šest sati između svakog mokrenja.
  • Nemojte pušiti; nikotin nadražuje mjehur.
  • Dvostruko pražnjenje; nakon mokrenja, pričekajte nekoliko sekundi pa pokušajte iznova.
  • Ako ste žena i imate tegobe sa stresnom inkontinencijom, pokušajte prekrižiti noge prilikom kihanja ili kašljanja. Najnovija istraživanja pokazala su kako je ovaj postupak nekad vrlo učinkovit u sprečavanju nehotičnog mokrenja.
  • Ako ništa drugo ne uspije, kupite posebna pomagala. Na raspolaganju vam je razno rublje vrlo visoke moći upijanja i zadržavanja neugodnih mirisa, ulošci i slično. Isprobajte različite vrste koje se nude dok ne nađete ono što najbolje odgovara vašim potrebama.
Dijagnostički postupci
Kako bi utvrdio uzrok poremećaja, liječnik će pomno ispitati vašu povijest bolesti i simptome, prije svega koliko često i obilno mokrite. Zatim će uzeti uzorak vaše mokraće i poslati ga na ispitivanje kako bi se utvrdilo radi li se o infekciji. Liječnik će također pregledati zadnje crijevo, spolovilo i trbuh kako bi isključio tegobe poput tumora ili povećane prostate. Zamolit će vas da kašljete kako bi provjerio hoće li kašalj izazvati propuštanje mokraće, odnosno znakove stresne inkontinencije mokraće. Simptome neurogene inkontinencije mokraće liječnik može provjeriti uvođenjem katetera u vaš mjehur nakon mokrenja kako bi provjerio je li mjehur u potpunosti ispražnjen.
Ako uobičajene metode liječenja nisu uspjele riješiti vaše tegobe s mokrenjem ili ako liječnik misli da vam može pomoći kirurški zahvat, poslat će vas specijalistu urologu koji će provesti dodatne pretrage. Najčešće se koristi mikciometrija; napunit ćete mjehur ispijanjem tekućine, a zatim ćete mokriti u poseban uređaj koji bilježi jačinu mokrenja. Drugi oblik testiranja je cistoskopija, pomalo neugodanmpostupak pri kojem specijalist uvodi usku cijev u mokraćni mjehur i zadnje crijevo kako bi pregledao unutrašnjost mjehura i izmjerio pritisak mišića.

BUBREZI - RAK BUBREGA


Bubrezi su par organa u obliku zrna graha smješteni točno iznad struka sa svake strane kralježnice. Vanjski dio svakog bubrega je zapravo mreža nefrona (kapilara i cjevčica) koji pročišćavaju krv i proizvode mokraću. Dobroćudne ciste koje nalikuju vrećicama napunjenim tekućinom obično se razvijaju u mreži nefrona; mnogo rjeđe oblikuje se zloćudni tumor.
Rak bubrežnih stanica, najčešća vrsta raka bubre­ga kod odraslih, započinje u vanjskom dijelu bubre­ga. Odmah sljedeći po učestalosti je rak prijelaznih stanica, koji započinje u unutrašnjosti bubrega, gdje se sakuplja mokraća. Stanice raka mogu se raširiti po krvnim žilama, masnom tkivu, limfnim čvorovima, obližnjim organima kao što su jetra ili nadbubrežne žlijezde ili, konačno, po plućima ili kostima.


Na rak bubrega u odraslih otpada oko 2 posto ukupnih slučajeva raka, ali njegova učestalost stalno raste. Dva puta je češći u muškaraca nego u žena i obično započinje nakon 40. godine. Ako se dijag­nosticira rano, vjerojatnost da će bolesnici preživjeti najmanje pet godina iznosi 60 do 80 posto; stupanj preživljavanja od pet godina za uznapredovale sluča­jeve znatno opada ovisno o tome koliko se rak razvio izvan bubrega. U djece oboljele od raka bubrega u 95 posto slučajeva se pojavljuje Wilmsov tumor koji je, ako se rano počne liječiti, u gotovo svim slučaje­vima izlječiv.
Simptomi
  • Crvenkasta ili mutna mokraća, iako mikroskopski tragovi krvi mogu biti vidljivi u rutinskim analizama mokraće prije nego mokraća promijeni boju. lako je krv u mokraći obično znak upale bubrega, ona može biti povezana i s rakom.
  • Tupa bol u trbuhu, u donjem dijelu leđa ili sa strane.
  • Tvorba koja se može otkriti u donjem dijelu leđa i koja je na opip glatka i čvrsta, ali ne osobito osjetljiva.
  • Kod raka bubrega koji je napredovao, mučnina, povremena malo povišena temperatura, povraćanje, gubitak teka i tjelesne težine i opći osjećaj bolesti.
Obratite se liječniku
  • ako osjetite bilo koji od simpotoma raka bubrega. Najčešći simptomi bit će promijenjena boja mokraće, bol u leđima ili sa strane i katkad tvorba u području bubrega.
Uzroci
Rak bubrega povezan je s mnogim drugim zdravstve­nim problemima: prirođenim oštećenjima bubrega ili crijeva, čestim mokraćnim upalama, bolesti bubre­ga koja zahtijeva dugotrajnu dijalizu i von Hippel- -Lindauovom bolesti - rijetkom bolesti koja pogađa kapilare mozga. Ustanovljeno je da Wilmsov tumor uzrokuje specifična urođena mana.
Pušači su dva puta skloniji dobivanju raka bubre­ga nego nepušači. Bolest je povezana i s izloženošću industrijskim tvarima kao što su azbest, naftaleni, anilinske boje i benzidini, kao i fenacetin, sredstvo protiv bolova. Prehrana s mnogo masti i bjelančevi­na kao i gojaznost mogu povećati opasnost. Plijesni aflaktosini koje se nalaze u mlijeku, žitaricama, orasima i sjemenkama također su povezani s rakom bubrega.
Liječenje
Ako se rano utvrdi, tumor bubrega otklonit će se kiruškim putem. Kirurg će pokušati otkloniti rakom zahvaćeno područje te će katkad morati odstraniti I čitav bubreg zajedno s masnoćom koja ga okružuje, limfnim čvorovima i katkad nadbubrežnom žlijez­dom. Zračenje i kemoterapija mogu smanjiti veliči­nu tumora, ali nisu jednako učinkoviti u sprečavanju širenja raka bubrega. Kemoterapija nakon operacije može izliječiti 9 od 10 slučajeva Wilmsovog tu­mora.
Ni zračenje ni kemoterapija nisu osobito uspješni u liječenju uznapredovalog raka bubrega. Katkad se preporuča hormonsko liječenje, stalno se testiraju i novi oblici liječenja kako bi se poboljšao stupanj izlječenja. Također obećaje i imunoterapija koja koristi ili interferon ili interleukin 2, čime se pojačava prirodna snaga organizma u borbi protiv raka. Na­kon remisije, bolesnike se mora redovito kontrolirati zbog mogućeg ponovnog pojavljivanja ili naknadnih komplikacija
Prevencija
Ako pušite, odmah prestanite. Budite u kondiciji, smanjite potrošnju masne hrane, i to govedine i svinjetine. Odbacite svu hranu koja je postala pljesniva ili užegla, kao što su orasi, sjemenke ili riža.
Dobro je znati
BILJE I LIJEČENJE RAKA
Istraživači američkog Nacionalnog instituta za rak provjeravali su tisuće uzoraka biljaka u nadi da će izdvojiti specifičnu kemijsku tvar koja može pomoći u liječenju ili sprečavanju raka. Tako je slučajno utvrđena tvar koja obećava. Npr. testovi pokazuju da tvar zvana kumarin, koja se nalazi u određenim neotrovnim travama, može povećati učinke kemoterapijskog sredstva cimetidina; liječenje kombiniranjem kumarina i cimetidina značajno je usporilo bolest kod više oboljelih od raka bubrega.
Ipak, aktivni biljni sastojci djeluju jedan na drugi na složene načine koji nisu ni predvidivi ni sasvim razumljivi. Stručnjaci za ljekovito bilje upozoravaju na štetnost uzimanja trava u nadi da će neki njihov sastojak biti koristan; bolesnici koji boluju od raka ne bi trebali nikada uzimati biljna sredstva bez izričitog dopuštenja onkologa. Uzimanje otrovnih trava opas¬no je pod bilo kojim okolnostima. Liječnik koji zna dovoljno o tome može preporučiti trave koje po¬boljšavaju opće zdravstveno stanje tako da potiču imunološki sustav, ali nije pronađen biljni lijek za koji je utvrđeno da liječi rak.

Dijagnostički postupci
Ako vaš liječnik utvrdi postojanje tvorbe u trbušnom i bubrežnom predjelu ili stetoskopom čuje neobičan šum iznad bubrežne arterije, provjerit će imate li rak bubrega. (Manje uobičajeno, visoki krvni tlak, ne­normalno funkcioniranje jetre, velik broj crvenih krvnih stanica ili visok stupanj kalcija u krvi mogu pojačati sumnju). Liječnik će se poslužiti ultrazvu­kom, CT-om ili posebnim rendgenskim testom koji se naziva intravenskna pijelografija (IVP) kako bi utvrdio postojanje i mjesto tumora bubrega. Ako se utvrdi da je tumor zloćudan, ostali testovi pomažu pri određivanju je li se rak proširio.

BUBREŽNE BOLESTI


Bubrezi, dva organa veličine šake, nalaze se sa svake strane kralježnice točno iznad struka i imaju važnu ulogu u održanju života. Oni pročišćuju krv odstranjujući otpadne tvari i izlučuju suvišnu tekućinu, održavaju zdravu ravnotežu različitih kemijskih tvari u organizmu i pomažu u reguliranju krvnoga tlaka.
Kada bubrezi obole ili dođe do oštećenja, mogu odjednom ili postupno izgubiti sposobnost obavljanja ovih vitalnih funkcija. Otpadne tvari i višak tekućine tada se nakupljaju u tijelu, izazivajući različite simptome, posebno naticanje ruku i nogu, zadihanost i čestu potrebu za mokrenjem. Ako se ne liječe, oboljeli bubrezi mogu prestati funkcionirati. Prestanak funkcioniranja bubrega vrlo je ozbiljna i moguće smrtonosna pojava.


Simptomi

  • ♦ česta žeđ i potreba za mokrenjem
  • prolazak vrlo malih količina mokraće
  • oticanje, posebno ruku i stopala, natečenost oko očiju
  • neugodan okus u ustima i zadah nalik na mokraću
  • stalna slabost i zadihanost
  • gubitak teka
  • postupno povišenje krvnog tlaka
  • bljedilo kože
  • izrazito suha koža koja stalno svrbi
  • u djece - povećana slabost i pospanost; smanjen tek; i povremeno usporen rast
Obratite se liječniku
  • ako imate neki od gore navedenih simptoma, lako svaki od njih može upućivati na neki drugi poremećaj, svaki predstavlja znak upozorenja za bolest bubrega, koja je bolest opasna po život. Posavjetujte se sa svojim liječnikom bez odlaganja.
Uzroci
Bolest bubrega može biti akutna (kada se gubitak funkcije javlja odjednom) ili kronična (kada dolazi do postupnog pogoršanja, katkad tijekom više godina). Kronični oblik može biti posebno podmukao: simptomi se ne moraju pokazati sve dok se ne razvije znatno, često neizlječivo, oštećenje.
Uzroke kronične bolesti bubrega često je teško odrediti. Većina ih je rezultat drugih bolesti ili te¬goba, kao što su dijabetes, visok krvni tlak ili ateroskleroza - odnosno, svih onih bolesti koje uspo¬ravaju dotok krvi u bubrege. Lupus i druge bolesti imunološkog sustava koje utječu na krvne žile mogu također potaknuti bolest bubrega izazivajući upalu bubrega.
Neke kronične bubrežne bolesti, najčešće policistična bolest bubrega (kod koje se stvaraju ciste na bubrezima) nasljedne su. Druge su urođene - posljedica određenog začepljenja mokraćnog puta ili mane s kojom je osoba rođena, a koja predodređuje osobu za bubrežne upale i bolesti.
Kronična bolest bubrega može biti posljedica dugotrajne izloženosti otrovnim kemikalijama ili lijekovima, uključujući određene nezakonite droge kao što je heroin. Istraživači također sumnjaju da velika količina vitamina D i bjelančevina, posebno u ishrani starijih ili vrlo bolesnih osoba, može oštetiti bubrege. Ipak, kod mnogih kroničnih slučajeva, točni uzroci ostaju nepoznati.
Akutna bolest bubrega može se pojaviti u nekoliko dana prateći pojavu bilo koje zdravstvene tegobe koja odjednom i dramatično smanjuje protok krvi kroz bubrege. Primjeri su srčani udar, traumatska povreda kao kod prometne nezgode, ozbiljna upala ili toksična reakcija na lijek/drogu.
Udisanje ili gutanje određenih otrovnih tvari - kao što su metilni alkohol, alkohol; ugljični tetraklorid ili antifriz; otrovne gljive - također mogu izazvati iznenadan prestanak funkcioniranja bubrega. Ma- ratonci i drugi atletičari na duge staze koji ne piju dovoljno tekućine tijekom sportskih natjecanja mogu doživjeti akutni poremećaj bubrega zbog iznenadnog gubitka mišićnog tkiva, koje oslobađa kemijsku tvar koja se naziva mioglobin, a koja može oštetiti bubrege

Liječenje
Bolest bubrega je po život opasno oboljenje koje zahtijeva medicinsko liječenje. Alternativne načine liječenja može se koristiti kao dopunu tom liječenju, ali prije nego što ih isprobate, trebali biste o njima razgovarati sa svojim liječnikom.
Pomoću lijekova, posebno onih koji kontroliraju šećernu bolest i visok krvni tlak može se katkad usporiti napredovanje kronične bolesti bubrega. Neki liječnici su utvrdili da određene restriktivne dijete mogu biti korisne, posebno ako se stanje utvrdi dovoljno rano. Ukoliko ove mjere ne pomognu i bolest bubrega se pogorša do stupnja na kojem ne mogu dalje uopće funkcionirati, postoje samo dva načina liječenja: dijaliza, kod koje umjetna pomagala čiste krv od otpadnih tvari i presađivanje bubrega.

Kinesko ljekovito bilje
Praktičari tradicionalne kineske medicine služe se različitim biljem u liječenju bubrežnih poremećaja. Ipak, budući da mnoge biljke mogu biti štetne za bubrege, uvijek se treba savjetovati sa svojim liječ­nikom prije primjene nekog savjeta travara ili uzi­manja bilo kakvog ljekovitog bilja.
Homeopatija
Homeopatski lijekovi općenito su neškodljivi kod liječenja kroničnih bubrežnih bolesti. Ipak, lijek mora propisati liječnik koji je dovoljno stručan i u području konvencionalne i alternativne medicine, a lijek ne smije biti zamjena za konvencionalnu medicinu.
Prehrana
Posebna restriktivna dijeta može smanjiti optere­ćenje oboljelih bubrega, održati ravnotežu tjelesnih tekućina i kemijskih tvari te otkloniti nakupljanje otpadnih tvari u tijelu, lako takve dijete trebaju biti specifično oblikovane s obzirom na individualne po­trebe svakog bolesnika, sve one u pravilu sadržavaju sljedeće opće zabrane:
  • bjelančevine: ne više od 1 grama po kilogramu tjelesne težine na dan
  • kalij: ne više od 2 grama na dan
  • fosfor: ne više od 1 grama na dan (obično se postiže pridržavanjem zabrane o bjelanče­vinama).
  • natrij: u uznapredovalim slučajevima bolesti bubrega ne više od 2 grama na dan.
Dodatna količina kalcija (često se preporuča 1500 mg na dan da bi se zaustavilo slabljenje kostiju koje često prati bolest bubrega).
KEMIJSKE TVARI ŠTETNE ZA BUBREGE
Nekoliko kemijskih tvari koje se često nalaze u pro­izvodima u domaćinstvu povezane su s akutnom i kroničnom bolesti bubrega. Pažljivim čitanjem eti­keta na proizvodima i s nekoliko jednostavnih mjera opreza, možete ograničiti svoju izloženost štetnim otrovnim tvarima.
Kadmij. Ovaj rijedak metal koji se pojavljuje u prirodi koristi se u proizvodnji pesticida, automobil­skih guma, plastike, boja i ostalih proizvoda. Zbog industrijske uporabe, danas se često nalazi u vodi i hrani. Neke mjere opreza:
  • Ograničite uzimanje hrane s velikom količinom kadmija, najviše jetara i bubrega, lista, dagnji, školjki, oštriga i povrća koje se uzgaja u blizini kanalizacije i uz uporabu umjetnih gnojiva.
  • Pobrinite se da boje i lakovi te keramičke glazure koje upotrebljavate u umjetnosti i obrtu ne sadrže kadmij.
  • Ne služite se glinenim posuđem koje može sadržavati pigmente na osnovi kadmija.
  • Izbjegavajte duhanski dim.
Ugljik tetraklorid (metan tetraklorid, tetraklo- rometan; perklormetan) - bistra, bezbojna tekućina s mirisom poput etera - bio je nekada među uobi­čajenim otapalima u domaćinstvu, sve dok se nisu postavila pitanja o njegovoj otrovnosti. Da biste ga izbjegli:
  • Uklonite sve proizvode za čišćenje u starim limenkama ili bocama do sljedeće akcije priku­pljanja opasnih otpada u vašem dijelu grada.
  • Upotrebljavajte ugljični filtar na slavinama kako biste odstranili tu kemijsku tvar iz vode koju pijete i upotrebljavate za kuhanje.
Kloroform (triklorometan; metilni klorid, mete- nil triklorid; metil triklorid; formil triklorid). Ova kemikalija slatka mirisa i okusa nalazi se u pitkoj vodi kao nusproizvod kloriranja i u zraku kao posljedica automobilskog i industrijskog onečišćenja. Kloroform se još uvijek rabi kao sastojak nekih sirupa protiv kašlja, pasta za zube, uljaza masažu, ljepila, pesticida i drugih potrošačkih proizvoda. Da biste ga izbjegli:
  • Dobro provjetrite kabinu za tuširanje. Kloroform isparava iz klorirane vruće vode i razina mu može naglo porasti u zatvorenoj kabini za tuširanje.
  • Da biste smanjili svoju izloženost kloroformu tijekom tuširanja, postavite filtar od aktivnog ugljena na cijev s hladnom vodom koja vodi do bojlera.
  • Čitajte pažljivo etikete na proizvodima i budite iznimno oprezni kada upotrebljavate bilo koji proizvod koji sadrži kloroform.
Etilenglikol (1,2-dihidroksietan; 1,2-etanediol; etilni alkohol; etilni dihidrat). Ova bistra kemikalija slatkasta okusa nalazi se prvenstveno u antifrizu za automobile i tekućini za kočnice te u kozmetici, posebno kremama. Da biste ga izbjegli:
  • Pažljivo čitajte etikete na kozmetičkim proizvodima; izbjegavajte one proizvode koji sadrže ovu kemikaliju.
  • Ne dopustite djeci, koju katkad privuče slatkasti okus proizvoda koji sadrži etilenglikol, da se igraju u garažama ili na drugim mjestima gdje se čuvaju automobili i sredstva za njihovo održa­vanje. Odmah očistite svu tekućinu koja isteče iz vašeg automobila.
Oksalna kiselina (dihidrat oksalne kiseline; etanska dioična kiselina). Oksalna kiselina, koja se rabi i u obliku praha i tekućine, nalazi se u jakim proizvodima za čišćenje u domaćinstvu. Nekoliko kozmetičkih sredstava za izbjeljivanje pjega i izbjelji- vanje kože sadrže ovu kemikaliju. Također se može naći i u lišću nekih biljaka. Da biste ga izbjegli:
  • Čitajte pažljivo etikete svih jakih sredstava za čišćenje domaćinstva i laštila; izbjegavajte one koje sadrže oksalnu kiselinu.
  • Ne upotrebljavajte sredstva za izbjeljivanje kože koja sadrže ovu kemikaliju.
  • Nikada nemojte jesti lišće rabarbare, koje sadrži visoke koncentracije oksalne kiseline.
Tetrakloretilen (PCE; ugljični diklorid; perkloroeti- len; PERC; 1,1,2,2-tetrakloroetilen). Ova bezbojna, teška tekućina najraširenija je kemikalija za kemijsko čišćenje u SAD-u. Neke mjere opreza:
  • Držite prozore automobila otvorene kada vozite odjeću iz kemijske čistionice.
  • Prozračujte odjeću koja je bila na kemijskom čišćenju vani barem šest sati prije nego što je unesete unutra.
  • Izbjegavajte sredstva za uklanjanje mrlja, čišće­nje prekrivača i tapeciranog namještaja i sredstva za skidanje boje koja sadrže tetrakloretilen.
Konvencionalna medicina
Ako vam je dijagnosticiran jedan od više ozbiljnih oblika bolesti bubrega, liječnik vam može propisati nekoliko lijekova. Budući da je visok krvni tlak i uzrok i simptom ovoga stanja, vjerojatno ćete dobiti recept za inhibitore enzima pretvorbe angiotenzina (ACE inhibitori) koji će usporiti stupanj oštećenja bubrega ili diuretik, koji će sniziti krvni tlak. Da biste održali ravnotežu kemijskih tvari u organizmu, koja može biti opasno poremećena zatajenjem bubrega, možete također dobiti lijekove kao što su natrij polistiren sulfonat, koji smanjuje količinu kalija, i kalcijev citrat, koji zaustavlja apsorpciju fosfora u trbuhu.
Ako analizom krvi utvrdi daje broj vaših crvenih krvnih zrnaca nizak, liječnik može propisati lijek sa sastojkom željeza da bi se ponovno izgradile tjelesne zalihe eritroproteina, prirodne tvari koja izgrađuje krv. Liječnik vam također može preporučiti da uzimate kalcij da biste zaštitili kosti od slabljenja, što je čest popratni učinak kronične bolesti bubrega. Budući da se mnogi lijekovi izlučuju kroz bubrege, trebat ćete se također savjetovati sa svojim liječnikom prije nego što počnete uzimati bilo kakve lijekove koje možete nabaviti bez recepta. Možda će vam reći da izbjegavate ibuprofen i paracetamol, za koje se smatra da možda pridonose bolesti bubrega.
lako ovaj pristup ostaje sporan u konvencionalnim medicinskim krugovima, sve veći broj liječnika potiče promjene u prehrani pri liječenju kronične bolesti bubrega. Neka istraživanja su pokazala da strogo pridržavanje načina prehrane koji izričito zabranjuje bjelančevine može usporiti ili čak spriječiti daljnje propadanje bubrega. Ovo je osobito točno u osoba kod kojih je bolest bubrega posljedica dijabetesa. Istraživanja su pokazala da dijabetičari koji se drže dijete koja sprječava prevelike promjene u razini glukoze u krvi, mogu usporiti napredovanje bolesti bubrega.
Liječenje dijalizom služi se umjetnim pomagalima koja preuzimaju funkciju bubrega, a potrebna je kod uznapredovalih slučajeva bolesti bubrega. Danas se rabe dvije vrste dijalize. Hemodijaliza uključuje mehanički filtar koji pročišćava krv. Kirurg ugrađuje priključak, malu cjevčicu koja povezuje arteriju i venu u bolesnikovoj ruci ili nozi. Nekoliko puta tijekom tjedna, po tri ili četiri sata, druga cjevčica se povezuje s priključkom i bolesnikova krv se ispumpava iz tijela u hemodijalizer i zatim se pumpa natrag.
Druga metoda, zvana peritonealna dijaliza, služi se unutrašnjim slojem trbuha, ili peritonealnom opnom - koja ima mnoge filtrirajuće karakteristike bubrega - da bi se pospješilo pročišćavanje krvi. Plastična cijev kiruški se ugrađuje u bolesnikov trbuh. Zatim se tijekom svakog liječenja tekućina zvana dijalizit ubrizgava kroz cijev u trbuh. Otpadne tvari koje se prenose krvlju koja kruži sitnim krvnim žilama peritonealne opne filtriraju se u dijalizit, koji se ispušta nakon nekoliko sati. Ovaj postupak ponavlja se tri do pet puta na dan. Dok je tekućina u trbuhu, bolesnik može obavljati normalne dnevne aktivnosti.
Oba tipa dijalize nose sa sobom moguće kom¬plikacije i opasnosti, najviše od upala. Opterećenje koje predstavlja stalna obaveza ponavljanja postupka također se odražava na bolesnikovo stanje. Zbog tih razloga oboljeli od uznapredovale bolesti bubrega često se odlučuju za presađivanje bubrega. Novi lijekovi protiv odbacivanja i za poboljšanje skrbi nakon presađivanja znatno su povećali stopu uspješnosti takve operacije. Današnja stopa preživljavanja od tri godine za bolesnike koji dobiju bubreg davatelja koji je živući rođak iznosi oko 75 posto; za one kod kojih presađeni bubreg potiče od mrtvog davatelja koji im nije rođak, ta stopa iznosi 60 posto.
Nije svaki bubrežni bolesnik kandidat za presađivanje; kod bolesnika moraju biti ispunjeni određeni preduvjeti ili neki drugi medicinski čimbenik mora odrediti takvu operaciju.
Alternativni načini liječenja
Budući da je bolest bubrega ozbiljna bolest, možete iskušati alternativne načine liječenja tek nakon što ste prethodno razgovora I i o njima sa svojim liječnikom.
Dijagnostički postupci
Da bi postavio dijagnozu, liječnik vas mora podvrgnuti pretragama krvi i mokraće i - ukoliko to vaši bubrezi mogu podnijeti, posebnom rendgenu, poznatom kao intravenozna pijelografija (1VP). Ako dijagnoza ostane nejasna, liječnik može napraviti biopsiju iglom, koristeći se posebnim pomagalom u obliku igle kojim će odstraniti mali uzorak bubrežnog tkiva radi mikroskopskog ispitivanja.

BUBREŽNI KAMENCI


Bubrežni kamenci obično se stvaraju u središtu bubrega, gdje se mokraća skuplja prije odlaska u mokraćni kanal, cijev koja vodi do mjehura. Oni se stvaraju kad se određene tvari u mokraći - uključujući kalcij i mokraćnu kiselinu - kristaliziraju i ti se kristali nakupljaju. Mali kamenci mogu izaći iz tijela u mokraći, često gotovo neprimjetno. Naprotiv, veći kamenci nadražuju i pritišću mokraćni kanal kako se kreću prema mjehuru, izazivajući iznimno jaku bol i sprečavajući prolaz mokraće. Katkad kamenac može biti velik poput loptice za golf te ostaje smješten u bubregu dovodeći do još težeg poremećaja.


Bubrežni kamenci češći su u mlađih i ljudi srednje dobi nego u starijih te se mnogo češće javljaju u muškaraca nego u žena. Ljudi koji žive u toplijim klimatskim uvjetima skloniji su bubrežnim kamencima zbog češće dehidracije, kojom se koncentriraju minerali u mokraći.
Ako ste jednom oboljeli od bubrežnog kamenca, postoji vjerojatnost da opet obolite. Zato je važno što je moguće bolje odrediti što je izazvalo pojavu kamenca kako biste poduzeli korake za sprečavanje ponovnog oboljenja.

Simptomi
  • navale oštrih bolova koji se javljaju bočno i šire se prema preponama
  • mučnina i povraćanje
  • obilno znojenje
  • krv u mokraći
Katkad je prisutna upala koja može stvarati dodatne simptome:
  • temperaturu i groznicu
  • čestu potrebu za mokrenjem
  • bolno ili otežano mokrenje
  • mutnu mokraću ili mokraću neugodna mirisa
Obratite se liječniku
  • ako mislite da imate bubrežne kamen¬ce; medicinske pretrage bitne su za dijagnozu i liječenje.
  • ako osjećate valove oštre boli sa strane ili u trbuhu; takva bol može također biti znak drugih ozbiljnih bolesti kao što su žučni kamenci, upala zdjelice ili neko unutrašnje začepljenje. Odmah zatražite medicinsku pomoć.
  • ako osjećate bilo kakvu bol ili teškoću pri mokrenju, to također može biti znak infekcije mokraćnog mjehura, spolno prenosive bolesti, tegoba s rodnicom kao što je vaginitis, povećane prostate ili tumora mjehura ili prostate. Otiđite k liječniku bez odlaganja.
  • ako primijetite krv u mokraći; to može upućivati i na bubrežnu bolest, tumor mjehura ili bubrega, ili na upalu mokraćnog sustava ili prostate. Odmah otiđite k liječniku

Uzroci
Zašto se u nekih osoba stvaraju bubrežni kamenci, a u drugih ne, nije uvijek sasvim jasno. U 90 posto slučajeva uzrok ostaje nepoznat. Ovaj se poremećaj ponavlja u obiteljima, a također izgleda da su na nj predodređene osobe koje boluju od gihta (uloga), upalne bolesti mjehura i kroničnih upala mokraćnih putova. Medicinska istraživanja upućuju na to da uzi¬manje premalih količina tekućine može izazvati pojavu kamenaca, kao i dugotrajno ležanje u krevetu.
Kronična uporaba antacida koji sadrže kalcij također je povezana s bubrežnim kamencima. Nedostaci u prehrani, posebno vitamina B6, i magnezija te goleme količine vitamina D mogu biti čimbenici koji djeluju na nastanak kamenaca. Neravnoteža tih vitamina i minerala može povećati količinu kalcijevog oksilata u mokraći; kad razina postane previsoka, kalcijev oksilat ne otječe i mogu se početi stvarati kristali. U ljudi koji mogu imati urođene predispozicije hrana bogata kalcijevim oksilatom - kao što je čokolada, grožđe, špinat i jagode - može također poticati nastanak kamenaca.

Prevencija
Da biste spriječili ponovno stvaranje kamenca, mo¬žete poduzeti više različitih mjera, uglavnom vezanih uz prehranu. Sve uvijek prvo provjerite sa svojim liječnikom; sastav kamenca odredit će što točno trebate poduzeti u sprečavanju bolesti.
  • Pijte najmanje 3 i pol litre tekućine svaki dan, a još više kad je toplo vrijeme.
  • Izbjegavajte ili jedite u malim količinama hranu koja sadrži kalcijev oksilat (čokoladu, celer, grožđe, slatke crvene paprike, grah, jagode, špinat, šparoge, repu, crni čaj). Možda ćete trebati ograničiti ukupno uzimanje kalcija, ali ne činite to bez savjeta liječnika.
  • Uzmite dnevne dodatne količine vitamina B6 (10 mg) i magnezija (300 mg) koji smanjuju stvaranje oksilata.
  • Izbjegavajte hranu koja povećava razinu mokraćne kiseline; inćune, sardine, iznutrice, pivski kvasac.
  • Smanjite mokraćnu kiselinu prehranom s malo bjelančevina.
  • Izbjegavajte antacide - oni obično imaju mnogo kalcija.
  • Smanjite potrošnju soli tako da ne prelazi 3 grama na dan; veće količine mogu povećati razinu kalcij oksilata u mokraći.
  • Izbjegavajte dodatne količine vitamina D, koje mogu povećati razinu kalcijevog oksilata.
Kinesko ljekovito bilje
Stručnjaci kineske medicine katkad propisuju karambolu (Averrhoa carambola) da bi olakšali bol i potakli mokrenje. Stavite tri svježa ploda u tavu sa 2 žličice meda. Pirjajte voće dok ne postane mekano i tada pojedite voće i njegov sok. Ponavljajte svaki dan sve dok kamen ne prođe i dok se ne oslobodite boli.
Konvencionalna medicina
Budući da 90 posto bubrežnih kamenaca iz tijela izađe samo, bez ikakvog liječenja, tijekom tri do šest tjedana, liječnik će vam najvjerojatnije propisati samo mnogo vode - najmanje 3 i pol litre na dan - i lijekove protiv bolova, kao što su acetilsalicilna kiselina (npr. Aspirin) ili paracetamol s oksikodonom. Termofor vam također može pomoći u ublažvanju neizrecive nelagode. Možda će od vas tražiti da mokrite kroz sito tako da se kamenac može uhvatiti i poslati na analizu. Jednom kad je poznat sastav kamenca, liječnik vam može propisati lijekove ili odrediti promjene u prehrani da biste spriječili razvoj novih kamenaca. Većina bubrežnih kamenca sastavljena je od kalcijevog oksilata, tako da liječnici često propisuju tijazidni diuretik da bi spriječili njihovo ponovno pojavljivanje.
Ako se razviju komplikacije, kao što su upala ili potpuno začepljenje mokraćnih kanala, kamenac se mora ukloniti kiruškim putem. Ovisno o veličini i smještaju, kamenac se otklanja ili konvencionalnom operacijom ili, češće, pomoću tankog teleskopskog instrumenta koji se naziva endoskop. Kirurg kroz mokraćovod uvlači endoskop u mjehur i mokraćni kanal te zatim gura kamenac van ili ga gađa zvučnim valovima ili laserskim zrakama, razbijajući ga u sitne komadiće. Ukoliko je kamenac smješten u bubregu, instrument se uvlači u bubreg kroz rez na bolesnikovu boku. Nova metoda, poznata kao izvantjelesno ultrazvučno mrvljenje kamenca (engl. ESWL - extra- corporal shock vvave lithotripsy) služi se visokoenergetskim ultrazvučnim valovima koji razbijaju kamenac bez operacije.

Alternativni načini liječenja
Osim dolje opisanog liječenja kineskim travama, možda ćete se odlučiti za akupunkturu ili homeopatiju; oba načina liječenja mogu pomoći pri ublažavanju boli, a akupunktura može ubrzati prolazak kamena. U oba slučaja, pristalice naglašavaju da morate biti pod kontrolom liječnika.
Dijagnostički postupci
Budući da mnogi simptomi bubrežnih kamenaca mogu upućivati i na druge poremećaje, liječnik mora potvrditi postojanje kamenca. Pretrage će se sastojati od analize krvi i mokraće i vjerojatno intravenske pijelografije, posebne tehnike rendgenskog snimanja bubrega, ili ultrazvučnog snimanja kako bi se utvrdila veličina i položaj kamena.